Vangelis i filozofija zivota...

[SHIVA]

Bilo bi smjeshno da si napisao bilo shto drugo... zar ne? Netko voli narodnjake, neko pop, neko Vangelisa a neko Shponglea i Seven Ark. Sachuvaj bozhe da smo svi isti.

[milos]

Nemas pojma koliko mi je drago sto si mi tako odgovorio Ja ocekivao ljutnju i kilometarske postove Shpongle i Vangelis su totalno razliciti stilovi muzike(bilo bi smisla npr porediti Vangelisa i Jarrea mada u sustini ni to nema smisla jer su i to razliciti stilovi ).Recimo licno,meni se mnogo vise svidja Hallucinogen jer sam tamo negde 1997 slusao Pranu,Cosmosisa i ostale goa-trancere.
Iskreno da ti kazem ,bio sam veliki fan Vangelisa(a i Jarrea) kao klinac i tada sam jos jako voleo te "prepucane" stvari tipa "Conquest of Paradise" ,zatim "Titles" iz Chariotsa i vremenom su mu postajali interesantniji njegovi radovi koji ne iskacu toliko u prvi plan "Soil Festivites" , "A Separate Affair" sa Neuroniumom,"Ignacio" ,"Reve" iz Opere Sauvage itd.
Dosta dugo sam slusao hard-techno i hardgroove tribal ,mada razvodnise ga mnogo u zadnjih par godina pa pravo da ti kazem ne slusam vise nista!!!:o
Ne mogu vise da slusam ni Vangelisa,ni Jarrea,pa cak i Tangerine Dream na koji sam se bio toliko navukao a ni tehno - osecam neodoljivu potrebu da pravim muziku a ne da je slusam ili makar da cujem nesto sto do sada nisam

[SHIVA]

Razumijem te u potpunosti. Ja sam bio pod dojmom da vech godinama muzika postaje sve loshija i slushao sve manje novih izdanja. Na kraju sam shvatio da me slushanje glazbe vishe ne veseli kao nekad. Sad radije sjedim u tishini ili stvaram muziku. Shto je najchudnije... jednako se dobro osjecham nakon 5 sati stvaranja bez obzira jesam li na kraju stisnuo "save" ili jednostavno zatvorio Cubase i ne sejvao nishta... minimalno me to plashi kad razmishljam o tome, ali nastoim shto manje razmishljati u zadnje vrijeme pa kud puklo da puklo

After silence, that which comes nearest to expressing the inexpressible is music.
Aldous Huxley, "Music at Night", 1931

[silicon science]

Originally Posted by SHIVA

Razumijem te u potpunosti. Ja sam bio pod dojmom da vech godinama muzika postaje sve loshija i slushao sve manje novih izdanja. Na kraju sam shvatio da me slushanje glazbe vishe ne veseli kao nekad.

To su isto govorili stari rokeri kad se pojavila elektronska muzika. Ali odgovor na to si i sam dao.
"Na kraju sam shvatio da me slushanje glazbe vishe ne veseli kao nekad."
J*b* ga buraz.

[SHIVA]

Kao i gledanje filmova... nekad sam gledao gotovo sve shto je vrijedilo. Granica "shto je vrijedno" se toliko pomakla da sad pogledam cca 3 filma godishnje a televiziju nisam upalio skoro 2 godine. Umjesto da gledam kako glumci glume zhivote drugih ljudi na TV-u radije zhivim svoj zhivot. Slichno je vjerujem i s glazbom.

[Moritz]

Drugari, drago mi je da ste se "preselili" sa temem o muzici i na ovaj post ali vas molim da ovog puta ostanemo u domenu topica...znaci bez Ivice i Marice .
Nije tema posta voleti Vangelisa, na protiv, nego posmatrati coveka stvaraoca koji se ponasa u skladu sa svojom filozofijom zivota koja se u danasnje vreme smatra izumrlom ili apsolutno nemogucom za izvesti u savremenom drustvu.
Dakle, ako vas ne mrzi procitajte pa da to komentarisemo...ako vas mrzi onda bez Ivice i Marice

[SHIVA]

Impresivan nachin komponiranja... bez daljnjeg. Muzika mu je kakva je... to je stvar ukusa. Ono shto me zhalosti je nemoguchnost tako impresivnog kompozitora da shvati jednostavnu istinu... kad si protiv bilo chega time uvijek podrzhavash dinamiku protivljenja. Po tom pitanju je isti kao Vlatko Stefanovski koi je strashno isfrustriran kompjuterima. Tako su veliki u tome shto rade, a opet tako sitne dushe.