Subjektivnost vs Objektivnost

[SHIVA]

Originally Posted by LACKY

Oko toga se vrti cela stvar, koliko god dobro radis, ako to niko necuje, niko i nezna da dobro radis. Opet se dolazi do kompromisa, dobar rad ali i dobre predikspozicije ostalih faktora su jedini pravi put.

hmmm... to zvuchi kao da radish za zadovoljstvo drugih, a ne za svoje zadovoljstvo... a to sigurno nie sluchaj, jer to nitko ne radi. To sugerira da je tvoj primarni motiv zapravo uspjeh a ne glazba. Tada glazba postaje medij u kojem tezhish uspjehu. Glazba tu nie drugachija od drugih "zanata"... zanatlija koi tezhi ekonomskom uspjehu time se profilira kao industrijalist. Npr. seoski kovach potkiva sve konje u selu, i kuje ono shto ljudima u selu treba iskovati. On se trudi da njegove potkove ne ispadaju i da se njegove ograde i sharke dugo i dobro otvaraju i zatvaraju. No dobru potkovu nitko ne primjeti... primjetish onu koja je ispala... s vratima i ogradama je isto tako.

Industrijalist s druge strane tezhi neprestanom rekreiranju trendova. Nie mu u interesu da se potkova mjenja kad ispadne... tu nema love. I onda stalno smishlja nove modele potkova, uglavnom svi od reda manje funkcionalni od prvobitnog, ali naizgled su moderni, a mjenjati potkove konju svaka 3 mjeseca ubrzo postane stvar prestizha i socijalnog statusa. Takvo participiranje u sustavu mode i statusnih simbola zove se malogradjanstvo. Novine i TV prate te trendove ne zato shto su oni vrijedni medijske pazhnje, vech zato shto medijska pazhnja ima reklamnu funkciju.

Svjestan toga, je li pazhnja javnosti doista potvrda dobrog rada? Koliko je dobar izum nuklearnog naoruzhanja... o tome je snimljeno i dosta filmova, napisano je dosta knjiga i gotovo nema dana da se na nekim vjestima ne spominje? Znachi li to da je izumitelj odradio bolji posao od Nikole Tesle... kojeg se daleko rjedje spominje, a kada ga se i spomene cheshto ga prikazuju kao chudaka... gotovo ludjaka... a "tata" Hiroshime i Nagasakija je internacionalni heroj.

Pazhnja javnosti je prije magarecha klupa intelekta i umjetnosti nego shto je potvrda dobrog rada. A to malo novaca shto procuri dok imash njihovu pazhnju chesto ne opravda uludo potroshen zhivot tokom kojeg nisi razvijao sebe vech prilagodjavao sebe "ukusu" javnosti... tj. njihovom konceptu "heroja" ili "uspjeha".