Uh, to stvarno zvuci bolno.
Ja sam sad presla sa svog dvomjesecnog rada na nesto drugo i u 2 dana napravila kao sa onom ranije u 2 mjeseca! Mislim, doduse nisu iste razine slozenosti polifonija, ali nema veze.
I naravno shvatila sam da sam se previse zakukuljila u ono sto sam trebala raditi za druge. Zato sam i prestala uzivati u skladanju..... I bas prije neki dan nakon sto sam vam se tu pozalila kak vise ne tece, rekla sam samoj sebi: "Pa, daj radi jednostavno kako osjecas, prepusti se svom feelingu i svom stilu.. ma koliko on cudan bio za druge mozda." I to sam i napravila i sad sam odmah zadovoljnija (i glazbom i zivotom). Naravno radilo se o ritmu bez kojeg vise nisam mogla zivjeti. Sinkopirani ili u 7/8, ma svasta (volim i neobicne zvukove koristiti za ritam...npr. cekic orkestralni sto ustvari .... ali rijetko me kad moj unutarnji feeling zove u 4/4.
I veselo sad obznanjujem da smo danas moja kcerkica i ja plesale uz moju novu pjesmu, sto znaci da je dobro jer ona je kao i njen tata bubnjar (koji mi je iskritizirao snare koji sam odabrala, pa cemo na tome veceras poraditi - moram zadovoljiti bubnjara u kuci) jako osjetljiva na dobar ritam (obozava latino glazbu sa puno percussiona.... sve sto nam pokrece trbusne misice......)
Kad zadovoljim bubnjarski dio (a tko zna koliko ce to trajati i tko ce veceras spavati "na kaucu" - on ili ja) i naravno jos malo produbim pjesmu i poradim na artikulacijama, moglo bi se reci da je taj dio skoro gotov. Ah.
|