nekad i sad

[balthazaar]

Nego, da li je tada postojala mogućnost da se kroz proces snimanja na traku iščaši tonalitet ..da ode u neki plus ili minus...pitam to zato jer mi se dešavalo da skinem akordski krug neke pjesme na gitari, a posle nikako da mi skorz sa štimom legne sa nekim starim snimkom....

[master29]

Originally Posted by balthazaar

Nego, da li je tada postojala mogućnost da se kroz proces snimanja na traku iščaši tonalitet ..da ode u neki plus ili minus...pitam to zato jer mi se dešavalo da skinem akordski krug neke pjesme na gitari, a posle nikako da mi skorz sa štimom legne sa nekim starim snimkom....

Koliko znam(Pricam kao muzicar)traka je uvek popustljiva tako da je verovatno zbog toga problem.Znam da je prvo sink morao da se snimi na traku,pa tek onda instrumenti jedan po jedan.Jebada u sto cinova.Ako ti materijal traje 40min onda prvo 40min sinka pa tek onda ostalo,s'tim da su se trake koristile za bezbroj materijala pa su samim tim bile izlozene habanju.Sto posto je bilo pomeranja + -

[SHIVA]

pretpostavljam da je svaka devijacija u brzini okretanja trake imala ekvivalentnu devijaciju pitch-a!?

[darkstar]

ipak mislim da je to rezultat 48 khz u 44.1 kad je to prenoseno u digitalni oblik

[redroom]

sta se tice nacina snimanja nekad i sad, istina je, morao si bit daleko fokusiraniji na ono sta sviras, iz jednostavnog razloga sta tada nije postojao danasnji Undo , a i studijsko vrijeme je kostalo.
ali mislim da je ta fokusiranost bila odlican vid samodiscipline koji nam danas svima jako fali.
Undo je istovremeno najbolja i najgora stvar koja se dogodila glazbi (i ne samo glazbi)
U ono vrijeme stvari je dosta olaksavao i ubrzavao Punch in, mogucnost presnimavanja/nasnimavanja dijelova prijasnjega takea novim takeom preko njega.
Iz danasnje perspektive, jedna stvar mi se sada cini jako bitna:
u ono doba kad bi u control roomu slusao finalni miks onda si zbilja bio koncentriran na samu glazbu, odnose instrumenata, panorame, levele, itd. dok ti danas veliku paznju i koncentraciju zna oduzimat buljenje u trackove u monitor.
ne kazem da je zbog toga danasnja glazba losija od prijasnje, nego samo podsjecam na taj detalj
Zato dosta starijih i iskusnijih producenata savjetuje da se final miks slusa sa ugasenim monitorom kompjutera ili barem zmureci
U studiju smo manje-vise sve instrumente snimali direktno sa efektima koje smo donijeli usa sobom, osim naravno, bubnja koji se snimao total suho, a kasnije smo snare i tomove bojali harmonizerom i davali dosta gatea koji je bio jako popularan u to doba.
Tako efektiran bubanj snimao bi se na drugu traku i onda bi se vracao natrag u miks, tj. opet bi ga snimili na glavnu 2" 24-kanalnu traku.
Bas se snimao po starome sistemu: mikrofon na zvucnik bas pojacala i direct input u pult i onda bi se trazio dobar miks ta dva kanala.
Studio u kojem smo radili, ako se dobro sjecam, nije imao pult sa motoriziranim faderima pa se zavrsni miks radio rucno uzivo.
Dvoje iz banda lijevo i desno od producenta dizali bi ili spustali fadere kad i koliko bi nam on rekao, a cesto bi iste grupe instrumenata producent dizao ravnalom koje je drpio od svog klinca.
Naravno, koji put bi neko nesto zaje*o ili nam se nesto ne bi svidilo pa bi se miks radio iznova.
Final miks bi se prebacio na master traku i to bi bilo manje-vise to.
Mastering se obicno radio u jacim studijima koje bi odredio label.
Ne znam kakva je bila situacija u vecim i skupljim studijima u bivsoj Jugi, ali u malim studijima se uvijek stedilo na trakama, ono, tek kad bi poceli primjecivat da ono sta slusas da se upravo snima nije ono sta svira preko playback/monitoring glave i da traka vec ozbiljno prlja glave magnetofona, traka bi se ted tad krenula mjenjat