Glazbeni instrumenti

[Hush]

Ovo su bubnjevi afričkog podrijetla ali odomaćeni u latinoameričkom folkloru. Javljaju se u paru, s izvjesnom razlikom u veličini, a time i zvučnosti. Opna pokriva samo gornji otvor valjkastog tijela, dok je donji kraj otvoren.
Razlikuju se u du?ini rezonatora i oblika. Kod bongosa rezonator je pravilan valjak, a visina nevelika: oko 25-30 cm; kod kongasa je visina znatno veća: oko 70-80 cm; a promjer rezonatora se su?ava prema donjem kraju. Stoga je i zvuk bongosa svjetliji i vi?i, a kod kongosa dublji i zatvoreniji. Nijanse zvučnosti variraju i od načina udara. (Bli?e centru je dublji i mukliji zvuk.) U folkloru se po opnama udara prstima. Moguće je i udar palicama pa je bongos čest u sastavu ?baterije?. Bongo (bubnjić kubanskog podrijetla), pridr?ava se laktom; dok se konga stavlja na postolje.
Njihove se dionice najče?će improviziraju. Ako to nije slučaj notacija se pi?e na jednoj crti i to za mali bubanj iznad, a za veći ispod nje.

[Hush]

Izrađeni su od kovane bronce ili mesinga u obliku tanjuraste ploče (talijanski piatti). (Najkvalitetniji su kineski ili turski.) Neodređene su visine zvuka.
U sredi?tu se nalazi ispupčenje s prorezom, kroz koji je provučena uzica ili remen koji slu?i za dr?anje instrumenta.
Najče?će se upotrebljavaju u paru okrenuti jedan prema drugom svojim izdubljenim stranama. Zvuk se ostvaruje njihovim međusobnim udarom. Pri vodoravnom kretanju zvuk je o?triji nego pri vertikalnom.
Moguće je koristiti i samo jedan činel (tanjur) koji se objesi ili dr?i rukom u vodoravnom polo?aju (kao u sastavu ?baterije?). Tada se zvuk dobiva udarom palice (metalne - od triangla, drvene ? od malog bubnja, meke, filcane od velikog bubnja ili timpana) ? ovisno o ?eljenoj o?trini i snazi. (Na taj se način koristi u manjim sastavima rock i jazz-glazbenika, te za potrebe zabavnih orkestara.)
Osim pojedinačnih udara, palicama (osobito s dvije) se izvodi i tremolo.
Zbog sna?na metalnog i o?trog zvuka, činele se koristi pri zvučnim kulminacijama orkestra. Zvuk je i veoma trajan. Prislanja se prislanjanjem činela na grudi ili, ako je ostvaren palicom, stavljanjem ruke na metalnu ploču.
Ukoliko se ?eli da slobodno odzvuče, nakon udara ih se razdvoji i podigne uvis, kako bi se zvuk ?to slobodnije ?irio.
Kao koloristički dodatak prozračnoj piano i pianissimo instrumentaciji koriste se na 3 načina:
- lakim ?trljanjem? ivica jedne o drugu čime se dobiva tihi ?um u tremolu ili
- mekom palicom ?to također izaziva tihi ?um u tremolu
- te pojedinačni, kratki dodiri dviju činela.
(U plesnim ansamblima u sastavu ?baterije? koristi se i tzv. kontračinele. Konstruirane su tako da se njihov udar ostvaruje pritiskom noge na pedal. Postavljene su vodoravno na zajedničku osovinu, s tim ?to je jedna učvr?ćena, a druga se mehanizmom pokreće vertikalno i udara. Ova se konstrukcija naziva hi-hat. Njima se obilje?ava ravnomjernost ritmičkih jedinica.
Činele se notiraju samo ritmički, na jednoj crti. Ako se ipak koristi linijski sistem, on nosi bas-ključ, a pi?e na visini tona c ili e.

[Hush]

Neodređene je tonske visine. To je savijena metalna (čelična) ?ipka u obliku trokuta na vrhu s otvorom za rezonanciju. Nametljiva je zvuka. Vje?a se na ko?nu vrpcu i udara čeličnim ili drvenim ?tapićem.
Brzim izmjenjivanjem udaraca po dvjema stranicama trokuta moguće je izvesti tremolo.

[Hush]

To je instrument kru?nog tanjurastog oblika od bronze ili neke druge metalne legure. Neodređene je tonske visine. Nema ispupčenje na sredini kao činele. Većeg je promjera od njih ? najmanje 1 metar. Krajevi su mu savijeni. Udara se specijalnom (maljem) palicom s krupnom, loptastom glavom od mekog materijala, većinom filca.
Koristi se vertikalno obje?en pomoću konopa provučenog kroz rupu na rubu tanjuraste ploče. Udara se po sredini. Zvuk je puniji, dublji, tamniji i manje o?tar od zvuka činele i vrlo trajan.
Uslijed veličine ploče i udara po sredini, čiji se impuls postupno ?iri prema krajevima ? sluhomse opa?a svojevrsno pojačanje zvuka nakon udara.
Veoma mu je sličan gong.

[Hush]

I gong i tam-tam potječu s Dalekog Istoka. Gong ima metalni disk, ali je određene tonske visine jer ima ?iri rub tj. dio na krajevima koji je savijen. To čini treperenje pravilnijim nego kod tam-tama. Na sredini ima ispupčenje. Gongovi se izrađuju u različitim veličinama odnosno različitim ?timanjima. Promjer (od 100 cm na ni?e) i masa gonga određuju visinu tona u rasponu od C do g2.

[Hush]

To je instrument određene tonske visine. Ovisno o vrsti mo?e se ugoditi u kromatskom opsegu od C do f2. Sastoji se od metalnih cijevi (njem. R?hrenglocken) ili ploča (njem. Plattenglocken) obje?enih o okvir koje se najče?će udaraju drvenim čekićima. Tim se instrumentom opona?a zvuk crkvenih zvona bojom, ali ne i polo?inom.

[Hush]

To je glazbalo sastavljeno od niza (tridesetak) pravokutnih čeličnih pločica postavljenih na drveni okvir u 2 reda poretkom klavijature. Određene je tonske visine.
Postoje dvije varijante udara o pločice, a prema tome i 2 varijante izgleda instrumenta:
1. Udar se vr?i palicama s tvrdom glavicom od drveta ili metala, a okvir s pločicama je smje?ten u prenosivoj kutiji (otvoreniji i sna?niji zvuk). Zvučni je opseg od g2-c5. Glazba se pi?e 2 oktave dublje od ?eljene visine. Mogu imati ugrađeni pedal za kontrolu duljine trajanja tona.
2. Udar je mehaniziran i posti?e se pomoću klavijature, pa se i pločice i mehanizam nalaze u sandučiću. Koristi se za slo?enije izvedbe. Zvučni je opseg od c2-c4.