Buducnost muzike

[balthazaar]

Ljudi...vi se uporno vraćate na samo neke od komponenti "krize"...da li je to ekonosmska situacija, hiper-produkcija ,masnovni mediji ili muzčki biznis....ja vam opet kažem - ovdje se radi o jednoj dubljoj krizi umjetnosti uopšte- krizi smilsa i vrijednosti, a to što vi pominjete, jesu određene (bitne) komponente te krize, al nije to sve što je tu uključeno...Šta se dešava? Postavi se jedno filozosko pitanje , poput " budućnost muzike?" i onda se odbija da se to pitanje i filozofski sagleda...muzika!? to su "samo" tonovi....a svaka priča o kvalitetu, budućnosti, sitaciji. krizi, itd. je filozofija, koliko iz oblasti estetike, toliko iz oblasti kritike kulture, pa čak, ako se najdublje zađe - do osnovih pitanja o životu i smislu!


Evo kako kaže poznati filozof, Karl Jaspers

Umjetnost je u prošlim vremenima obuhvatala totalitet čovjeka, tako da je on kroz nju postao samom sebi prisutan u svojoj transcedenciji. Danas je umjetnost ošinuta postojanjem kao bičem i kao predmet uživanja čak se približila sportu. Na drugoj strani, nauke danas pokazuju izvanredne rezultate, ali se njihova kriza ne sastoji u granicama njihovih mogućnosti, nego u svijesti o njihovom smislu. Krizu razjašnjava tek čovjek na koga se odnosi situacija nauke. Činjenica da se slobodno istraživanje pojedinca pretvara u pogon nauke ima za posledicu da svako za sebe smatra da je sposoban da sudjeluje ukoliko ima razuma i ukoliko je vrijedan. Postojanje mase na visokim školama ima tendenciju da uništi nauku kao takvu, jer masa želi prilagoditi nauku sebi i da ostvari neki jednostavni praktični cilj. Prava nauka je aristokratski posao onih koji su sami sebe odabrali za to. Kriza nauka je kriza ljudi oji su se nje latili ukoliko njihova nezuslovna želja za znanjem nije bila istinska. Zato se danas u svijetu izvrće smisao nauke.
Smisao filosofiranja je danas da se čovjek učvrsti u svojoj nezavisnoj vjeri na osnovu svog vlastitog razloga. Danas je filosofija jedina mogućnost onima koji su svjesno nezbrinuti. Da bi čovjek ostao čovjek, on mora da prođe kroz svjesnost. Svjesnost nam je u postojanju postala uslov pod kojim ono što je pravo izbija na vidjelo, ono što je bezuslovno može da se održi, a postaje moguće slobodno ulaženje u identitet sa vlastitom istoričnošću. Filosofiranje je postalo osnova za pravo čovjekovo bivstvo.