Producentska etika

[SHIVA]

Ja isto moram jest, plachat rachune i povremeno su kupit kakav komad za komp ili midi kontroler za svoj hobi. Hvala klincu od 18-e stanujem sam i nisam starcima na grbachi. Za zhivot zaradjujem dizajnirajuchi pretezhno tiskovine, ambalazhu, robne marke i povremeno vizualne identitete kompanija. Nekad sam radio po 8 sati dnevno ali sad sam freelance dizajner i radim u prosjeku oko sat (1) vremena dnevno. U tom vremenu zaradim dovoljno za gore navedeno, a na taj "potez" sam se odluchio upravo zato da bi imao vishe slobodnog vremena za glazbu. Ne jedem prshut i pashki sir svaki dan, ne izlazim po kafanama i restoranima, nemam 2 goretex jakne, ne idem na skijanje... ali imam relativno skup hobi. Smatram da mi u zhivotu zapravo nishta ne fali.

Nekoliko puta sam organizirao koncerte el. glazbe ili jednostavno recheno party. Nakon 2-3 pokushaja rentanja prostora i naplachivanja ulaznice da bi pokrio troshkove odustao sam od tog koncepta. Od tada vishe ne sviram na partijima za novac vech sviram iskljuchivo na besplatnim partijima ili ako sav prihod ide u dobrotvorne svrhe. Zapravo u lokalnom klubu (Fan Academy) pred godinu i pol pokrenuo sam uz pomoch jednog lokalnog foruma humanitarni party. Odaziv je bio odlichan a od "zarade" smo klincima u domu za napushtenu djecu kupili TV, DVD, Sony PS, igrice za isti i josh par sitnica.
Nakon toga sam napravio par besplatnih partija. Solidan broj ljudi se odazvao i doshao svirati samo za troshkove puta koje sam pokrio iz svog djepa, a parti se radio na otvorenom (uz dozvolu policije i grada) i nie se naplachivao ulaz. Svaki put sam potroshio neshto novaca i naradio se teglechi pjeshke opremu 500 m od parkiralishta do plazhe ili preko kakve livade. Samo jednom smo gotovo pokrili troshkove prodajom cuge koju smo kupili u diskontu, ohladili i prodali sa cca 20% marzhe onima koi nisu piche ponjeli od doma. Ono shto nekome izgleda kao idiotizam mene zapravo strashno veseli. Umjetnost i kultura prestaju to biti onog chasa kad netko na njih zaljepi cijenu. Ne trazhim da to itko poshtuje, primjeti ili cjeni... jedina svrha svega toga bila je da ja budem zadovoljan i s time zavrshavaju sva moja ochekivanja.

Mogao sam to vrijeme i taj novac ulozhiti u slanje CD-eva izdavachima, kupovati opremu i objashnjavati svima da od nechega moram zhivjeti. Izabrao sam drugachije i ne zhalim se. Moje "pravo" da zakljuchim kako bavljenje glazbom i ujedno zhivljenje od tog rada nemaju veze s umjetnoshchu je "krvavo zaradjeno".

Donese li moj hobi ikada i novac... super! Iskreno chisto sumljam u tu moguchnost ali daleko od toga da bi mi smetalo. Vjerojatnije je da moja glazba nikada neche ugledati police record shop-ova ali meni je i to sasvim u redu. Radije da me svijet ne pamti uopche nego da me upamti po X nishta posebnih plocha sa ovako ili onako iskombiniranim loop-ovima i prepakiranim aranzhmanima od chega sam ja lijepo zhivio i hranio se.

Bottom line... ja isto ne volim filozofiju onih koi sjede u foteljama a zagovaraju krv, znoj i suze. Ali ja svoju filozofiju zhivim. To mi daje pravo da (izmedju ostalog) donosim i neke zakljuchke koje si drugi vjerojatno i ne smiju dozvoliti ukoliko ne zhele postati licemjerni. TO je krajnja slogoda koju chovjek mozhe imati i koju mu nitko ne mozhe oduzeti.

Apsolutno ne zhelim dalje nastavljati ovu raspravu i ne zanima me tko ima kakvo mishljenje o nechemu shto nikada nie sproveo u djelo. Ne smatram se nekim olichenjem uspjeha... zapravo uopche nemam radne navike i jedva se natjeram raditi i sat vremena dnevno. Ako ja mogu prezhivjeti i glazbom se baviti kao hobijem... to definitivno mozhe i bilo tko drugi. Dakle samo je stvar toga shto chovjek odabere. Sve drugo su pusta opravdanja i losha filozofija / ekonomija.