Quote:
Originally Posted by Znak
Ne može da postoji samo jedna strana medalje. U ovom slučaju ta komercijalna ne postoji, upravo u tome i jeste problem. Nemaš šta da okreneš.
Rokenrol nije kamerna predstava, to je filmski spektakl sa hiljadama (ili po mogućstvu milionima) statista, takav je žanr, i uostalom deo je masovne kulture. Mnogobrojna publika je u stvari glavni učesnik te igre, oni na bini samo diriguju.
|
Znam, ali sve vreme operišete sa stavovima koji su utemeljeni u imaginarnom, a ne u realnom. Bendovi poput onih koji su nekada žarili i palili mogući su tamo gde postoji tržište, a to tržište se, kao što znamo, raspalo. U međuvremenu raspali su se i mnogi bendovi koji su imali taj kapacitet, zavladali su postratnoprofiterski mediokriteti u svemu, pa i u rokenrolu. Doduše, neki, poput Đuleta, imali su i "sreće", da se ubace tamo gde nikada ne bi mogli da Milan nije umro, a druge, poput Nevernih beba (šta uopšte znači to neverne bebe, jbt?) je guralo to što su "isplivalim govnima" trebali trska i ševar da se teše kako, eto, ovde uopšte ne smrdi. A đubrivo je đubrivo, jbg, daj šta daš. Naravno, niti su ti mošusi pomogli, niti je klozet postao operska dvorana. Da sve ode još dublje u ilegalu i underundergound doprinelo je i to što se pokazalo da je Peti bio fejk, a kako iza svake kulture stoji država, a državu je povela grupa Nevernih beba (Toma je u tom smislu sasvim logičan epilog), tako je prošao i rokenrol. Mislite da bi Dugmići bili to što jesu da nije bilo Juge? Nema šanse. Razlike između nas su u tome što ja u bendovima koje sam vam nabrojao vidim veliki, ogroman potencijal, koji daleko prevazilazi okvire gorepomenutog nesrećnog spleta okolnosti. Vi to, po svemu sudeći, niti čujete, niti prihvatate bez statistike. A ona je, kao što znamo, majka svih laži.
Sent from my ME173X using Tapatalk