Prvo se elimini?em od "la?nivih" zvučnih sistema. Tu nema kraja.
Priporučena reverberacija sa strane tih organizacija je temeljena na nekim mnogogodi?njih akustičkih iskustava.
Ima i akustičkih dizajnova (N-E, pa i FTB na kraju krajeva ali ne tako drastično kao N-E...) koji to ne po?tuju i imaju mi?ljenje, da je nava?niji direktan zvuk koji nije "zagađen" sa kasnijim refleksijama, odnosno da nema artefakata sa strane prostorije i ne maskiraju direktan zvuk, slika je veoma analitička ali ambijent nije prijatan i stereo slika je previ?e točkastog izvora, manjak prostorskosti i dosadna. Translacija miksa iz N-E sobe u drugu N-E sobu je dosta konsistentna.
Ima jo? nekih prednosti i mana.
Pokazalo se je da u N-E prostorijama imaju probleme sa dodavanjem previ?e umetne reverberacija, neki ka?u da ne... ima vi?e priča na tu temu... ali svakako u takvom mrtvom prostoru nije prijatno raditi.
Pre?iva soba; na osnovu ovoga napisanog mo?e? zaključiti poneke stvari ?to mo?e da ne valja...
Treba neki dobar balans.
U malim sobama se ne mo?e nuditi neke veče zdrave! reverberacija, zdrava znači da nema? naglasak na "kupatilo" efektu.
U večim ima? vi?e manevrirnog prostora ali opet u nekim granicama.
U svakom slučaju kad se igra? sa reverberacijom, odnosno sa refleksijama (i skupom svega emitiranog nazad pa opet...) koje su kasnije od direktnog zvuka, treba da su dobro difuzirane, premije?ane po prostoru i po vremenu, tako da su manje uočljive od direktnoga zvuka (barem 10dB razlike ka?u te iste institucije)... ali da svejedno ustvare predpogoje za čovjekovu psihoakustiku i da nema osječaja da je neprirodno (na neke stvari smo evolucijsko naviknuti i treba nam...).
... opet kad dođe? kod akustičkh dizajnova primjeti? da neki zahtjevaju ITDG a neki ne... ali to je več druga priča
