pokusacu da pojasnim, posto u vreme kada je ovo pisano, sam bio sprecen da odgovorim.
Sto se tice zagovaranja ove ili one doktrine u akustici, moje licno misljenje je da su "doktrine" vise stete napravile nego koristi studijskoj akustici...
Primer je Real World (ogromni difuzor, vec je bila slika), BlackBird (difuzni su svi zidovi, u 2d varijanti, takodje je bila slika), Gateway Mastering (veliki sirokopojasni fraktalni QRD).
Na koju stranu krenuti, po meni, najbolje je odluciti na osnovu zvucnih (ne vizuelnih) afiniteta... a ne uklapati ljude u doktrine i sablone... pogotovo zato sto su sabloni u stvari kompromisi, a ljudski afiniteti nisu isti.
Neke od pojava kod difuznog zvucnog polja, u smislu subjektivnog utiska su:
- Virtuelno, akusticko, prosirenje prostorije... objasnjavam to subjektivnim utiskom da refleksija od zidova dolazi "kasnije"
- Ako je difuzor dobro projektovan i konstruisan, i ako su pravilno slozeni, ako ih ima vise, onda se desava da je refleksija od njih prakticno sa quasi random vremenom... razmrljana odnosno ima vise manjih refleksija razbacanih u nekom manjem vremenskom intervalu, a ne jedna velika i precizna refleksija.
Iz tog razloga, moja pretpostavka je za slucaj da je soba sa difuzorima na svim zidovima i plafonu (
RES MEDIA studio, licno iskustvo!), da uho tako lakse moze da POTISNE refleksije zidova sobe jer su "drugacije" (imaju quasi random "potpis" difuzora, ali uvek isti) i usredsredi se na reverbe i tranzijente u materijalu, i time dobije ogromno povecanje rezolucije u svim dimenzijama (stereo slika sirina, visina i dubina), ukljucujuci i vremensku (reverbi i tranzijenti), i to sve, bez obzira na kvalitet i detaljnost monitorskog sistema... koji moze dodatno da doprinese, naravno.
Nadam se da sam malo razjasnio subjektivni utisak difuznog zvucnog polja.. cak i onog izuzetno izrazenog.
pozdrav
bogi