[Hush]

Danas se izrađuju od metala (najče?će od legure bakra, nikla i cinka nazvane ?novo srebro?) zbog nosivosti zvuka,ali je time izgubila na mekoći i zaobljenosti, kakvu iziskuje barokna glazba.Originator je labial (tzv. usna); usnice ?alju mlaz zraka pod o?trim kutom u instrument. Mlaz zraka se lomi na labialu, jedan dio ulazi u instrument, a drugi se gubi pa jeflauta instrument koji kod drvenih puhača tro?i najvi?e zraka.Posljedica toga je ta da su mu kraće legato fraze.
Du?ina cijevi iznosi oko 67 cm. Cijev se rasklapa u 3 dijela (rjeđe 4), koji se spojevima uvlače jedna u drugi, pa se na tim mjestima, minimalnim izdu?enjem, mo?e korigirati ?timanje. Početni se dio cijevi naziva glava i njegov je kraj zatvoren, a ulazni je otvor za zrak postavljen bočno i okru?en pljosnatim obodom ? tzv. usnom, čiji je oblik pode?en tako da na njega nalije?e donja usna svirača. Srednji je dio cijevi najdu?i i u tehničkom smislu najva?niji, jer se na njemu nalazi i najveći broj rupica, koje skraćuju du?inu zračnog stuba u cijevi i tako daju tonove različite visine, a također i glavnina mehanizma za otvaranje i zatvaranje tih rupica. Taj se mehanizam sastoji iz 16-18 poklopaca i velikog broja poluga kojima se one pokreću. Samo dvije ili tri rupice nalaze se na zavr?nom dijelu cijevi koji je na kraju otvoren.
Pri sviranju svirač dr?i instrument nadesno od sebe, u poprečnom, vodoravnom polo?aju. Desnom rukom manipulira donjim dijelom mehanizma, a lijeva gornjim. Pri tome upotrebljavaju devet prstiju - sve osim desnog palca, koji slu?i samo oslonac instrumenta.
Opseg:c1-d4 (Kod nekih je instrumenta najdublji ton h (mali h).
Registri: duboki - c1-c2; srednji - c2-c3 (u novijoj se izvođačkoj praksi uzima ?ire : od g1-c3); visoki - c3-d4.
Duboki registar, a naročito donja kvarta, slabe je nosivosti, prirodna mu je piano dinamika. (Od romantizma (a osobito u impresionizmu) taj se registar sve vi?e koristi zbog izra?ajnih i kolorističkih odlika: pun je, taman i pomalo ?u?tav u boji, blag i poetičan u izrazu, katkad zloslutan ili pun i?čekivanja).U srednjem registru dolazi do postupnog pojačavanja (mogući su svi dinamički stupnjevi i nijanse, ali jo? ograničene zvučne prodornosti); a u visokom, pogotovo iznad a3, tona postaje prodoran, pi?tav; nemoguće je izvoditi piano dinamiku jer je prirodna dinamika tog registra ff(tonovi se dobivaju dvostrukim prepuhavanjem). Do romantizma se, donekle i zbog tehničke nesavr?enosti, prvenstveno kretala u svom srednjem registru i donjem dijelu visokog ? gdje je njen zvuk svijetao, a karakter nje?no-idiličan. Čak i Nikolaj Rimski ?Korakov kao ?oblast izra?ajnog sviranja? flaute navodi raspon između d2 i g3, premda je danas ovaj opseg pro?iren.Karakteru flaute i njenim izvođačkim svojstvima odgovaraju vedra, lepr?ava glazba lirsko skercoznog obilje?ja kao npr. u ulomku Ples flauta iz baleta ?čelkunčik Petra Iljiča Čajkovskog. Ipak, u duhu ovog instrumenta ponajvi?e je jednostavno i slobodno raspjevan melodijski tijek, u prvom redu idilično-pastoralnog izrazapoput njena sola u predigri 3. činu operi Carmen Georgesa Bizeta.(?Fla?oletni tonovi? su zamagljene kvalitete i u pianissimo dinamici. Prvi se put koriste kod impresionista. Bilje?e se isto kao kod gudača, tj. iznad tona se pi?e kru?ić.)
Kao većina drvenih puhača flauta prepuhuje u oktavu.
Flauta je najpokretniji instrument među drvenim puhačima. Izvodljive su sve vrste ljestvica, arpeggia i brzih skokova u staccatu. I u pogledu artikulacije, zahvaljujući slobodnim ustima, flauta posti?e najbr?i staccato uspotrebom dvostrukog i trostrukog jezika i flatterzungea.