Glazbeni instrumenti

[Hush]

I gong i tam-tam potječu s Dalekog Istoka. Gong ima metalni disk, ali je određene tonske visine jer ima ?iri rub tj. dio na krajevima koji je savijen. To čini treperenje pravilnijim nego kod tam-tama. Na sredini ima ispupčenje. Gongovi se izrađuju u različitim veličinama odnosno različitim ?timanjima. Promjer (od 100 cm na ni?e) i masa gonga određuju visinu tona u rasponu od C do g2.

[Hush]

To je instrument određene tonske visine. Ovisno o vrsti mo?e se ugoditi u kromatskom opsegu od C do f2. Sastoji se od metalnih cijevi (njem. R?hrenglocken) ili ploča (njem. Plattenglocken) obje?enih o okvir koje se najče?će udaraju drvenim čekićima. Tim se instrumentom opona?a zvuk crkvenih zvona bojom, ali ne i polo?inom.

[Hush]

To je glazbalo sastavljeno od niza (tridesetak) pravokutnih čeličnih pločica postavljenih na drveni okvir u 2 reda poretkom klavijature. Određene je tonske visine.
Postoje dvije varijante udara o pločice, a prema tome i 2 varijante izgleda instrumenta:
1. Udar se vr?i palicama s tvrdom glavicom od drveta ili metala, a okvir s pločicama je smje?ten u prenosivoj kutiji (otvoreniji i sna?niji zvuk). Zvučni je opseg od g2-c5. Glazba se pi?e 2 oktave dublje od ?eljene visine. Mogu imati ugrađeni pedal za kontrolu duljine trajanja tona.
2. Udar je mehaniziran i posti?e se pomoću klavijature, pa se i pločice i mehanizam nalaze u sandučiću. Koristi se za slo?enije izvedbe. Zvučni je opseg od c2-c4.

[Hush]

Izrađuju se po uzoru na prethodno opisane zvončiće. Vibrafon je većih izmjera, a opseg mu je f-f3, dakle određene je tonske visine. Ima metalne pločice raspoređene po uzoru na klavijaturu u 2 reda (red do svirača su = bijele tipke; 2. red od svirača = crne tipke na klaviru). Ispod svake je pločice uspravno viseća metalna cijev rezonatora. Budući da zvuk vibrafona traje moguće je kontrolirati njegovu duljinu pomoću pedala. Donji dio cijevi rezonatora je zatvoren, a na gornjem se otvoru nalazi ?leptir? poklopac, koji se okreće oko svoje sedi?nje osovine pomoću električne struje. Laganim okretanjem poklopac naizmjenično otvara i zatvara cijev, ?to znači da u nju propu?ta ili prekida zvučne valove s udarene pločice i tako izaziva periodičnu promjenu tj. vibriranjem jačine tona ? po čemu je instrument i dobio naziv.
Vibrafon posjeduje motor koji ako se uključi daje ritmičke pulsacije.
Udara se palicama s glavom od filca ili gume. Često jedna ruka dr?i 2-3 palice. Tako se mogu izvoditi i četveroglasni akordi.

[Hush]

To je instrument s klavijaturom poput malog pianina koji umjesto ?ica ima čelične pločice. Konstruiran je u 19. stoljeću u Parizu. Zvuk čeleste je jasan i čist po mekoći sličan harfi te donekle zvončićima. Godine 1886. konstruirao ga je Auguste Mustel. U umjetničkoj ga je glazbi prvi put upotrijebio Čajkovski 1891. g. u baletnoj suiti ?čelkunčik. Notira se od c-c4, a zvuči oktavu vi?e. Gradi se u formi harmonija ili pianina. Metalne pločice, koje počivaju na drvenim rezonantnim kutijicama, udaraju se malim čekićima posredstvom klavijature.
Na čelesti obično svira pijanist, jer je tehnika sviranja ista kao na klaviru, samo bez većih mogućnosti mijenjanja artikulacije izvedenih tonova (staccato, legato, dinamičke nijanse?). S obzirom da mu je zvuk tih upotrebljava se u prozračnim zvučnim kompleksima.
Najpoznatije djelo skladano za ovaj instrument je Muzika za gudače, udaraljke i čelestu B?le Bart?ka

[Hush]

To je udaraljka određene visine tona, zvučnog opsega od (c1) f1-c4. Ima dva reda drvanih pločoca (ppalisandrovo drvo) slo?enih po uzoru na klavijaturu. Daje vrlo kratki zvuk, prodoran u visokim registrima. Glazba se zapisuje oktavu dublje od ?eljene visine tona pri sviranju se mo?e rabiti vi?e palica istodobno, kao i kod vibrafona. Ksilofon je sopransko glazbalo svoje porodice. Uloga alta ima ksilofon s rezonantnim cijevima ispod pločica, tzv. ksilorimba, zvučnog opsega c1-c5.

[Hush]

Ulogu tenora u porodici ksilofona ima MARIMBA ili MARIMBAFON, instrument određene tonske visine, opsega c-c4. Afričkog je podrijetla. Posjeduje rezonantne cijevi koje tonovima daju topliji i mek?i zvuk. Dosta se upotrebljava u ju?noameričkom folkloru i zabavnoj glazbi tog ?anra.
Basovska marimba ima raspon C-c3. Danas se radi i marimba raspona F-c5 ili čak C-c5, duga vi?e od 2,5m

[Hush]

KASTANJETE (cast.)

To je instrument ?panjolski narodni neodređene tonske visine. Koristi se i u ju?noj Italiji. Ima oblik manjih izdubljenih drvenih pločica (?koljki) povezanih ?pagom u parove. Pločice se dr?e u ruci i pokretom prstiju vr?i se udar jedne o drugu. U orkestru se koriste kastanjete s pločicama koje su zakvačene za jednu dr?ku.

KINESKA DRVA (WOODBLOCKS) (w. bl.)

Instrument je neodređene tonske visine. To su izdubljene drvene kutije u obliku pravokutnika s otvorom za rezonanciju, različite veličine. (Engl. wood block ? drveni odsječak grubo otesana drva u obliku kvadra.) Udara se drvenom palicom.

KOREANSKA (KOREJSKA) DRVA (TEMPLEBLOCKS) (t. b., od enlg. temple = hram, dvorana kupolasta svoda i block = komad grubo otesana drva) su?eni su komadi izdubljenog drva kru?kastog oblika, slični kokosovim orasima. Nazivaju se i drvenim zvonima, a daju zvuk neodređene visine, to vi?i ?to je volumen drva manji. Obično se koriste u raznim veličinama u kompletu do pet s vrlo čujnim visinskim razlikama. Imaju proreze preko kojih se udaraju drvenim palicama. Slična su im kineska drva.

CLAVES

Ju?noamerički je instrument. To su 2 ?tapića od tvrdog drveta koji se udaraju jedan o drugi pri čemu se dobije zvuk sličan kineskim drvima i kastanjetama.

MARAKAS ili ZVEČKA (mar.)

Maraca je ju?noamerički je instrument. Vrsta je čegrtaljke. Zaseban je instrument, ne spada ni u jednu od porodica udaraljki. Potječe od su?ene tikve s ko?ticama unutar koje udarom o stjenke daju karakteristični kratki zvuk. Sviraju se, tj. tresu u paru (maracas), a mogu biti raznih dimenzija. Prozizvodi vrlo karakterističan zvuk neodređene visine.
Drvena sfera tanke stjenke danas se mo?e puniti različitim zrnastim materijalom (ri?a, plastične kuglice, sačma?). U komercijalnoj izradi ima oblik ?uplje lopte od drveta, metala ili plastike s dr?kom, unutar koje se nalazi različiti zrnati materijal.

[Hush]

To je instrument određene tonske visine. Daje tonove u opsegu od E-e3.
Trapezoidnog je oblika s razapetim čeličnim ?icama, po kojima se udara duguljastim drvenim ?licvama (?tapićima koji su na krajevima zadebljani i često s jedne strane presvučeni filcom, kojim je omogućena promjena boje zvuka). Često ima i pedal za prigu?ivanje zvuka. Ton mu je prilično rezak no zbog slijevanja zvuka ponekad nejasan posebno ako ne posjeduje prigu?ivač.
Cimal je stari instrument psalterijum ili psalterij perzijsko-asirskog podrijetla. Danas se najče?će javlja u sastavima mađarskih i ciganskih orkestara. U simfonijskoj glazbi koristili su ga većinom mađarski skladatelji Bart?k i Kod?ly (Kodalj), te slavenski (Igor Stravinski: Rag-time, Renard).

[Hush]

Sonorni su predmeti metalni i drugi predmeti koji u određenim okolnostima mogu imati ulogu glazbala (praporci, čegrtaljke, bič, nakovanj, lanci itd.). U njih se ubraja i eolifon (eol.), mehanički uređaj kojim se opona?a zvuk vjetra. Tu je zatim i tzv. lastra (la.). Riječ je o limenoj ploči obje?enoj na okvir. Bude li zatresena rukama, lastra proizvodi zvuk sličan grmljavini.
Među njih se mo?e uvrstiti i obična staklena ča?a. Laganim trljanjem prstom po njezinu ovla?enu rubu nastaje ton, čina visina ovisi o volumenu ča?e. Na tom je principu američki znanstvenik i pisac Benjamin Frankslin (1706.-1790.) konstruirao glazbalo i nazvao ga glasharmonika. Sastojalo se od mno?tva staklenih zvona, koja su se vrtjela nanizana na osovinu. Trenjem o rub svakog pojedinog zvona nastajali bi nje?ni tonovi različite visine. Vremenom je glazbalo dobilo i tipke, a opseg mu je bio c-f3. Na njemu se mogla izvoditi i klavirska i orguljska glazba. Za njega su pisali W. A. Mozart (Adagio i rondo za glasharmoniku, flautu, obou, violu i violončelo, KV 617) i drugi.