Kad pjesma razjebe stih

[in the dark]

Originally Posted by ANITA

Sve naravno počinje od stiha... savr?enog, lijepog, koji je rekao vi?e od tisuću riječi... no za pjesmu je potrebno vi?e linija i sad, huh, treba razvući taj stih, pretvoriti ga u tisuće drugih značenja i metafora da bismo dobili pjesmu.

Pozivam vas da mi ka?ete kako razvijate TEKSTOVE pjesama. Da li je ba? svaka linija napisana u inspirativnom tijeku ili ste morali nadopunjavati u nekom drugom raspolo?enju i da li je to značajno utjecalo na samu pjesmu... odnosno, da li vam se redovito događa "da pjesma razjebe stih"?

Ako zelis,mogu ti tacno objasniti kako da je napises,i kako da ti pjesma ne razjebe stih.pozz.

[ANITA]

Moze! Vjerujem da će ti biti zahvalni i ostali članovi foruma, a da ne govorim i umjetnici cijeloga svijeta, s obzirom da točno obja?njenje i rje?enje za ovo jo? nitko nije prona?ao. Postoje mnogi načini da se pro?iri izraz itd... ali...

Jedva čekam.

p.s. Ja nisam rekla da se meni to događa sa svakom pjesmom. Događa se ponekad, kad ka?em poantu u manje riječi nego je potrebno za pjesmu. Ustvari, to i nije problem, koliko je nepraktično. Već razmi?ljam da napi?em knji?icu poezije....

[Reinhardt]

Originally Posted by ANITA

He, a lako bi ti mogao i ovaj post gore biti pjesma! Sigurna sam da izvrsno pi?e?... hoće? li ne?to podijeliti sa nama?

..pa ako podijelim vama, shto ostaje meni?
ta, to su moja djeca..

[ANITA]

Rekla sam podijeliti SA nama.

Znam da su to tvoja djeca... osim dvoje bračne, ja ih imam jo? stotine vanbračnih... za neke forum zna, za mnoge ne zna.. mu? zna za sve i prihvatio ih je kao da su njegova. I dan danas imam problema sa time da svu moju djecu vide svi ili neki ljudi. Kao kazem... nezrela su jo?....

Zamislite sad da netko ovaj moj post izvuče iz konteksta.

[Reinhardt]

Originally Posted by ANITA

Zamislite sad da netko ovaj moj post izvuče iz konteksta.

kontekst?
sve recheno smatram doslovno..
ako je umjetnost opchenje (kako to pesnik reche) onda su rezultati tog opcenja..
djeca

samo..
neki kazu da su umjetnici zauvijek zarobljena djeca u tijelu odraslog covijeka
(hus iz valjka, kolko se ja sjecham)
pa di smo sad?

sebe smatram djetetom od 30 i kusur
djetetom koje vozi automobil
djetetom koje izlazi redovito na izbore
djetetom koje samostalno zaradjuje novac
djetetom koje ne voli cekati u redu u banci (fala ti boze na net-bankingu)
djetetom koje obozava svoj les paul
djetetom koje je svijesno..

svijesno da je odrastanje eskapizam
a ja sam borac po prirodi
ne posustajem
ne bijezim..
odrasli bijeze
odrasli lazu
odrasli mrze
odrasli ratuju
odrasli stare
..odrasli umiru



a