Glazbeni instrumenti

[Hush]

Osnovni dio violine čini njeno tijelo (korpus; du?ine 36 cm), kojem pripada uloga rezonatora. Njegovu gornju povr?inu predstavlja glasnjača, načinjena od smrekovine, ispupčena nagore, a donju povr?inu ? dno od javorovine, ispupčeno nadolje. Vrat je du?ine 24 cm.
Violina ima 4 ?ice čije je osnovno ?timanje u razmacima Č5 i to: I ? e2, II ? a1, III ? d1, IV ? g.
Građene su od čelika s tima da su II i III ?ica obavijene jo? i tankom niti od aluminija, a IV od srebra ili bakra.
Uzlazne se note dobivaju spu?tanjem prsta lijeve ruke na ?icu, a silazne podizanjem prsta.
Postoji izrazita raznolik u sonornosti između praznih ?ica i hvatanog tona. Prazna je ?ica bogatija alikvotima pa je zato jača. Na njoj je nemoguć vibrato.
Istoimeni (kromatski) ton se izvodi istim prstom (u funkcionalnoj harmoniji). Npr.
a) ton h ? 1. prstom, tonovi c i cis - 2. prstom, ton d ? 3. prstom
b) ton h ? 1. prstom, ton c ? 2. prstom, tonovi des i d ? 3. prstom

Violina je netemperirani instrument pa cis i des nisu na istom mjestu. Cis je na violini vi?i nego des.
Violina se do 7. pozicije svira na svim ?icama. Najvi?i ton je d4 (c4 se ne uzima jer violina nije C instrument.)
U orkestralnom se sviranju rijetko koriste pozicije dalje od pete, a među njima najče?će neparne (I, III, V). Idući navi?e, pozicije su izvođački sve te?e, jer se ruka mora istezati, a i razmaci između tonova na ?ici sve su zbijeniji. Stoga se obično prelazi na susjednu ?icu, gdje se isti tonovi mogu dobiti u ni?oj poziciji. No kod solističkih dionica moguće je proizvesti i h4. To je posljednji ton e-?ice nad hvataljkom (zahvaća se u XV poziciji).
Česte i nagle promjene pozicija čine gudačku dionicu nespretnom, gotovo neizvodljivom. Ipak, u nekim su slučajevima izvodljivi i pojedini, izuzetno veliki skokovi ukoliko se iz bilo koje visoke pozicije dionica spu?ta na ton prazne ?ice (ili na neki ton iz 1. pozicije). U ostalim se slučajevima veliki skokovi izbjegavaju. Tako se intervalski razmaci violinske melodije kreću prete?no u okvirima koje postavlja normalni raspon prstiju ? a on između 1. i 4. prsta na istoj ?ici najvi?e zahvaća P4, a na susjednim ?icama m9.

KARAKTERISTIKE ?ICA I REGISTRI

E ? ?ica je sna?na, svijetle boje. Obično se naziva ?la chantarelle? (čita se: ?antarel) ? ona na kojoj se
pjeva.
A ? ?ica j sna?na u 1. poziciji, a u ostalima gubi na nosivosti.
D - ?ica je najslabija, odgovaraju joj meki, piano zvuci.
G ? ?ica je po snazi jednaka 1. ?ici. Upadljivo je tamne boje.
1. i 4. ?ica su najnosivije i to stoga ?to su krajnje i mogu slobodno vibrirati.

DVOHVATI

Gudalom se mo?e istodobno vući po dvjema ?icama. To je najlak?e ako su obje slobodne. Od treće su ?ice izvedivi svi dvohvati u sekundama, tercama, kvartama, kvintama, sekstama, septimama i oktavama, a moguća je i podvostručena prima, osobito ako je jedna ?ica prazna. Kod ostalih unisona, zbog pomanjkanja slobodne ?ice, nije garantirana čistoća zvuka, pa ih treba izbjegavati.
Uz to moguće je izvesti i trohvate i četverohvate.
Akordi najbolje zvuče i obično se postavljaju u ?irokom rasponu. Violina mo?e 1. prstom lijeve ruke pritisnuti 2 susjedne ?ice, pa je otuda uvijek moguć interval Č5, a ostala dispozicija slijedi načelo: prst s vi?im rednim brojem dolazi na vi?u ?icu.
Vrlo brze figuracije najlak?e su ako slijede dispoziciju akorda; npr. a ? e1 ? cis2 ? a2 / a2 ? cis2 - e1 ? a.

FLAGEOLETI

Prirodni dobro izlaze do 5. parcijala (alikvotnog tona).
Umjetni ? ne idu preko 5. ? 6. pozicije.