Specijalna biblioteka za slijepe - Banja Luka

[Tiki the Boyler]

Dakle... zatečeni prostor su zapravo bile dvije kancelarije okvirnih dimenzija 2,7m x 3,7m, sa visinom plafona na 2,8m. Svaka prostorija je imala zasebna ulazna vrata i prozor okrenut ka tihom dvorištu. Vanjski zidovi su od betona, a pregradni od gipsanih zidova ispunjenih stiroporom!
Završni sloj na zidovima polikolor, bez zavjesa na prozorima; na podu sivi linoleum k'o u najboljim danima socijalizma.
Ukupni raspoloživi prostor je dakle oko 20 kvadratnih metara, a raspored prostorija ovakav:




Zahtjev je bio da se uz što manje građevinske (čitaj: rušilačke) intervencije obezbjedi akustički ugodan prostor za režiju i dvije odvojene kabine za snimanje vokala! (kako bi se produktivnost studija udvostručila)

Prvi plan je slijedio zamisao "vlasnika" i podrazumijevao samo pregrađivanje jedne prostorije, ugradnju jednih vrata i dva stakla između režije i kabina; što je trebalo da izgleda otprilike ovako:




Problem ovog rješenja je:
1. Nefunkcionalan raspored prostorija (za ulazak u drugu kabinu je neophodno proći kroz prvu, čime se snimanje mora prekinuti)
2. Prostorije ostaju kvadratnog oblika čime se poskupljuje akustički tretman
3. Ne postoji simetrija u sobi za slušanje, a pozicija vrata je izuzetno nepogodna, te ne postoji mogućnost postavljanja bas trapova


Zbog toga sam insistirao na opciji koja podrazumjeva veći obim građevinskih radova, ali istovremeno smanjuje troškove akustičkog tretmana, uz bolji krajnji rezultat.
Na kraju krajeva, rušenje pregradnog zida je bilo neminovno... ako ni zbog čega ono zbog stiropora u njemu.

Plan B je u mojoj glavi, a potom i na papiru izgledao otprilike ovako:




Dobili smo odvojene ulaze u prostorije (nepravilnog oblika).
Dobili smo simetriju u sobi za slušanje.
Dobili prostor za izradu bass trapova na bočnim zidovima režije.

Problem koji je ostao je mala dubina režije, ali... u datim uslovima je to bio maksimum koji se mogao postići.


Opcija B je prihvaćena i prešli smo na fazu realizacije...