Glazbeni instrumenti

[Hush]

Harfa je ?ičani instrument u obliku trokutastog okvira, visokog oko 180 cm.
Okvir se sastoji iz 5 osnovnih dijelova. Osnovu na kojoj je cijeli instrument počiva čini postolje u čijim su prorezima smje?teni pedali za pre?timavanje ?ica. Na postolju stoji ?upalj stub, kroz čiju unutra?njost prolaze čelične poluge ?to povezuje pedale s gornjim dijelom mehanizma za pre?timavanje Ukoso prema postolju postavljen je drugi krak okvir koji čini rezonantno tijelo. Treću stranu okvira čini drveni vrat, izvijen u obliku polo?enog slova S. Kroz njega su provučeni vijci koji dr?e ?ice. Oni se mogu posebnim ključem zatezati, čime se pode?ava osnovno ?timanje ?ica. Zajednicu s vratom čini most u kojem se nalazi gornji dio mehanizma za pre?timavanje ?ica. On je povezan s pedalima. Oni se mogu postaviti u 3 razna polo?aja.
U gornjem polo?aju, pedal je opu?ten i ?ica zvuči cijelom svojom du?inom. Ako se pedal pritisne i zakači u srednji polo?aj, du?ina ?ice ne skraćuje pa ona daje ton vi?i za 1/2 stupnja. U donjem polo?aju, ?ica se jo? vi?e skrati i povisi ton za jo? 1/2 stupnja.
Dakle, iz svake se ?ice mogu izvući po 3 tona različite visine. Jedan pedal mehanizmom zahvaća istovremeno ?ice istoimenih tonova u svim oktavama i njihove kromatske varijante. Tako imamo 7 pedala ? za lijevu nogu 3 ? D, C i H, a za desnu 4 ? E, F, G i A.
Harfa ima 47 ?ica (46 ili 48 ugođenih na dijatonsku ljestvicu Ces-dura. Tonski je opseg harfe 6 i pol oktava: od Ces1 do fes4 ili as4. Orijentacija svirača među ?icama je olak?ana time ?to su sve C-?ice obojeno crveno, a sve F-?ice plavo. Bas ?ice (njih 11 ? do F) imaju čelično ili svileno jezggro, omotano metalnom niti, a ostale su od crijeva ili od najlona.

TEHNIKA I TON

Harfa se svira s po 4 prsta obje ruke. Mali prst se zbog kratkoće ne upotrebljava. Svirač sjedi iza harfe koja mu je oslonjena na desno koljeno i rame. Desna ruka zbog polo?aja svira vi?e registre, a lijeva je slobodnija i mo?e prema potrebi zahvatiti svaku ?icu.
Zbog tehnike pedala nije izvodljiva kromatika, kao ni istovremeno zvučanje dva kromatski različita vida istog stupnja (npr. c i cis). Kromatika je djelomično moguća jedino enharmonijskom zamjenom tonova. Ona poma?e i pri ponavljanju tonova. Istovremeno se mogu pritisnuti najvi?e 2 pedala. Enharmonija omogućava i pode?avanje ?ica da zajedničkim zvukom daju samo jedan akord. Ova se mogućnost primjenjuje pri izvođenju glissanda ? tipičnog načina sviranja na harfi. Izvodi se prevlačenjem prsta preko niza ?ica i to nani?e, od svirača ? palcem, a navi?e, ka sviraču ? ka?iprstom. Mo?e se izvoditi i s obje ruke istovremeno i to u istom pravcu i u suprotnim pravcima.
(?ice se mogu podesiti i na cijelotonsku i pentatonsku ljestvicu, sve dijatonske ili jedan akord.)
Akordi čine glavno i najkarakterističnije područje ovog instrumenta. Jednom se rukom zahvaća najvi?e 4 tona akorda. Moguće je izvoditi veće intervalske raspone, npr. decima ? stoga su najče?ći mje?ovito postavljeni akordi. Ukoliko su razlo?eni u ?irokom rasponu izvode se s obje ruke naizmjenično.
Svaki se akord na harfi izvodi u arpeggiu ? brzom razlaganju. Ukoliko se to ne ?eli stavlja se oznaka: non arpeggiato ili strappato (tal. otkinuto, i?čupano) ili plaqu? (franc. slijepljeno; čita se: plake) ili grafički: srednjom - uglatom zagradom ([) du? napisanog akorda.
Od posebnih se efekata često koriste flageoleti. Redovito se koristi oktavni. Pri tome ista ruka vr?i i dodir i trzaj ?ice. (Notiraju se za oktavu ni?e od ?eljenog zvuka, a iznad note se stavi kru?ić.) Zbog kolorističkih se efekata često primjenjuju u impresionizmu.
Ukoliko se ?ele izvedsti staccato tonovi treperenje ?ice se nakon trzaja zaustavlja dlanom. (Ovi prigu?eni tonovi označavaju se francuskim izrazom: sons ?touff?s (čita se: sonzetuf?) ili grafičkom oznakom koja izgled kao kri? na nuli).
Trileri su prilično nespretni za izvođenje. Izvodljiva je samo jedna vrsta nazvana bisbigliando (čita se: bisbiljando; tal. ?apčući, ?umoreći). To je tiha repeticija tona koja se ostvaruje naizmjeničnim trzanjem objema rukama.
O?triji se zvuk posti?e sviranjem neposredno uz rezonantni korpus (okvir) (tal. ?alla cassa?, franc. pres de la table (čita se: pre d'la tābl) koji se grafički označava kao valovi. Sličan, o?tri i metalni zvuk mo?e se dobiti i na normalnoj visini sviranja, tj. sviranjem na oko polovine ?ica ali trzanjem s noktima umjesto s jagodicama prstiju. (Označava se horizontalnim polumjesecom ili slovom V.)

Odzvuk ?ica kod harfe, koji se ne mo?e uvijek i stalno prigu?ivati, čini smetnju razgovijetnom izlaganju melodije na harfi. Ona je tipičan akordski instrument. Upotrebljava se najvi?e u sklopu pratnje ili kao izvor kolorističkih efekata. U orkestru se najče?će susreće u tihim i po fakturi prozračnim dijelovima skladbe. Ona nije prodoran instrument. Njen je zvuk poetičan i srebrnast; njena je priroda lirska. Jedino kad se ona mo?e probiti kroz veću zvučnu masu drugih instrumenata jeste kad svira glissando.. Njen zvuk je lijep, no lako zamori slu?atelj; postaje nametljiv, pa se stoga rijetko koristi solistički.