Potpuno se slažem sa tobom. Mnogima se danas recimo Pro Arte, rani Indexi, rani Time, Yu rock selekcija i sl. čine kao naiva. Ali, nije bilo tako. Svako vrijeme nosi svoje. Nekada su npr. sola bila sola u pravom smislu te riječi. Imala su kompletnu melodiju i muzičku liniju. To je najbolje, za mlađe, objašnjeno u filmu o Ediju (II dio) kada Edi Vilson uči svog mladog gitaristu da ove skakavice od 32-ojki nemaju blage veze sa muzikom, (nego su skalice kao većina naših narodnih kola) što je sušta istina. Danas malo muzičara ovo shvata i koristi (ali ima da to znanje koriste, kao npr. ekipa oko Vesne Pisarović ili odlične, preodlične Radovićke i još nekih, kao recimo Lipovača kada se ne trudi da slijedi moderne trendove

). Danas se u turbu slomiš da odmuziciraš često tehnički izvanredne dionice, a melodija pjevača ima manje tonova nego "Ide Tito preko Romanije" ili "Jedna vrana gakala".
No tako je kako je.
Eto patinu napravim kako sam napisao. I detalj oko basa ; i njega je tada bilo teško snimiti. Sada se odlična retro boja dobija kada se bas iz ST napumpa dobrim limiterom (ne brickwall-om) ili dobrano iskompresuje pa limitira ciglenjakom.