Glazbeni instrumenti

[Hush]

Po obliku i građi viola je potpuno jednaka violini. Razlika postoji jedino u dimenzijama: po du?ini, viola je obično veća za 6-11 cm. Bitnija je razlika u ?timanju ?ica, dakle i tonskom opsegu instrumenta.
Četiri ?ice viole također su ?timane u intervalima Č5, ali za Č5 ni?e od ?ica violine, tj.
I ? a1, II ? d1, III ? g, IV ? c.

TEHNIKA I TON

U pogledu izvođačke tehnike viola se bitno ne razlikuje od violine. Jedino je, zbog većih dimenzija i najveći raspon prstiju na jednoj ?ici Č4,a na dvjema susjednim Č8, ?to nema utjecaja ni na prstomet, niti na sistem pozicija. Ipak, zbog većih tonskih razmaka na hvataljci, ote?ano je zala?enje u visoke pozicije. Tako je i gornja granica tonskog opsega ni?a nego ?to bi u odnosu na violinu trebalo biti. U orkestralnom sviranju dionica viole ide uglavnom do c3. (Od c ?c3)
Ton viole je ne?to tamnije boje, a odlikuje ga većim dijelom i onaj unutarnji napon, koji je kod violine karakterističan za g-?icu. Taj napon je posljedica ?tijesnog rezonatora?. Da bi rezonator odgovarao zvučnim treperenjima g ?ice, a pogotovo c ?ice trebao bi biti dug oko 54 cm, a ne sada?njih 41-43 cm. Zbog toga njen zvuk djeluje pomalo stije?njeno i prigu?eno, naročito u dubokom registru, gdje ima i izra?eniji o?trinu (koja slijedi iz jačeg uče?ća alikvotnih tonova). U vi?i pozicijama zvuk dobiva strasno-melankoličan izraz.
Na violi su također mogući dvohvati, trohvati i četverohvati. Od dvohvata izvođački najbolje ?le?e? sekste i septime, ne?to manje terce i kvarte. Odlično zvuče akordi s jednom i dvije prazne ?ice.
Glazba za violu pi?e se u altovskom C-ključu (c1 je na 3. ?ici). U vi?im se pozicijama pi?e u violinskom ključu.
Pizzicati su sonorni na svim ?icama, ali oni na C-?ici zvuče donekle prazno i zaostaju u sjaju i jakosti za pizzicatima na violončelu u istoj visini. Razlog je volumen instrumenta i duljina ?ica. Pravilo je da su piizzicati sonorni na svakoj ?ici do njene oktave.
Ako viole moraju proslijediti svoju dionicu gudalom, to se označava s con arco. Viole se mogu dijeliti na 2 i vi?e skupina ?to se označava s div. (divisione). Oznaka za ponovno ujedinjenje je unite.
Na violi su izvedivi svi prirodni i umjetni flageoleti do 9. pozicije, zbog veće duljine ?ice.
Često se ujedinjuju s violinama I. i II., ili izvode istu melodiju s violončelima, čime dobivamo pun, otmjen i plemenit zvuk. Ponekad podvostručavaju basovu dionicu u gornjoj oktavi.
Zvuk viole je nazalan i melankoličan, ali i prodoran.
Od 19. stoljeća viola dobiva veću ulogu. Ne tretira se vi?e samo kao pratnja ili za popunjavanje harmonije. Npr. Johannes Brahms u 1. dijelu Njemačkog requiema koristi samo viole, bez violine. Od solističkih skladbi ističu se Harold u Italiji Hectora Berlioza i sonate Paula Hindemitha, koncerti B?le Bart?ka i Paula Hindemitha, ali i Georga Friedricha H?ndela.