eh, koliki thread

.....
Evo mog slucaja. 8) Ne bih rekao da je
apsolutni sluh problem. Sve zavisi od situacije u kojoj se nadjes. Npr. prednost kod mene je da mi ne treba tuner za gitaru, mogu sve da nastimam na uvo, ili kad skidam stvar dovoljno mi je jednom da cujem i da zapamtim sve harmonske promene. Kod doticnih melodijskih diktata u muz. skoli nikada u poslednjih 15tak godina skolovanja nisam napravio gresku.
E sad, mane. Kao sto dusan ili color, ko vec, rece da svaki tonalitet ima svoju boju, to je tacno. Pritom ne mislim na boju plava zuta crvena, nego na neku jebem li ga ne znam... jednostavno odvratno mi je oduvek bilo kada moram da transponujem pesmu kada sviram jer neko ne moze da otpeva. Prvo, kad znam originalnu kompoziciju, ona sama po sebi ima svoj tonalitet i samim tim svoju boju. Kada recimo nesto iz A transponujem u D, osecam se bedno! Zvuci cudno, ali tako je. A i frka mi je da koristim transpose na keyboardu, radije cu odsvirati sve za sekstu ili koliko hoces vise,nije mi problem, nego da transponujem. Zvuci blesavo, al meni nije dobro kad koristeci transpose pritisnem c-dur, a cujem e-dur! katastrofa!
A i bila mi je frka kad sam pevao u horu. Zamisli, cujem kako padamo lagano, pola stepena... pa stepen... ja u sebi kuvam, usi mi otpadaju, al ajd... posle sam imao deal sa dirigentom da pevam vise pa da navucem muski hor da me prate intonativno, sto je cesto uspevalo, al sad zamisli kako je meni, cujem padamo, namerno pevam 1/4 stepena vise da navucem ostale, i jos kao agogika i ostalo... LOODILOO!!!
naposletku, veoma korisna osobina, koja mi izuzetno pomaze u svakodnevnom poslu, i naravno kada komponujem.