Quote:
|
Originally Posted by SandRob
stvar ukusa. novu doris nisan slusa a sa 'talijanskim' oliverom sam jos manje zadovoljan nego sa gibonijem. prije svega zato sto su lose pjesme a drugo sto to nije onaj oliver na kojega smo navikli. glas mu je ko da nije njegov. sve mi je nekako sterilno... backovi pretanki... neznan, misljenja su jako podiljena sto se tice toga olivera.
oni koji poznaju njegove stare ploce uglavnon nisu zadovoljni.
to mi je nesto ko onaj osjecaj kad san prvi put cuo kako gilmour pjeva watersove pjesme. u pocetku mi je to bilo bljah, a sad san se vec naviknu. dobro, u slucaju olivera nije toliko drasticno.  |
Na obadva albuma, i Gibonnijevom i Oliverovom, aran?mani i svirka su zanatski besprijekorni, često i vrlo nadahnuti, ali zvuk ispa?ta zbog trulih kompromisa.
Kod Gibonnija je početak bio nečuven, Manu Katche i Pino Palladino, world-class ritam sekcija snimljena u Metrou, Ljubljana. Onda se oti?lo u drugu krajnost, sitnozrnato nasnimavanje po brojnim hrvatskim studijima. Sve bi bilo OK da se nakon toga nije ?tedjelo na miksu i miksalo vlastitim snagama u filmskom(?!?!) studiju u Zagrebu. Dvorana od 100m2, stari digitalni SSL i Pro Tools. Nik?a Brato? je briljantan muzičar, aran?er i producent. On je i dovoljno kompetentan snimatelj za hrvatske standarde produkcije, uključujući i miks. Ali ovdje se radilo o albumu koji je te standarde trebao pomaknuti u svakom smislu. U tome se samo djelomično uspjelo zbog krajnje dvojbenih odluka u kritičnoj fazi projekta.
Oliver je snimao u Italiji, s njihovim aran?erom i sviračima koji su izuzetno korektno, gotovo filigranski odradili posao. Sudeći po prilo?enom videu, radilo se u prosječnom digitalnom studiju, ni po čemu boljem od sličnih hrvatskih osim mo?da po dekoru, a album je miksan na digitalnom Mackie-u. Miks je definitivno radio majstor od formata, to se odmah čuje, ali koji majstor će iz takvog digitalnog miksera izvući toplinu Mediterana?
Predrag