Defragment, odakle si ti kad znas Vanju i Djeleta? Prva varijanta je da si Zrenjaninac, a druga da si studirao u Gracu.
Sto se tice komentara, morao si biti svestan da onog momenta kada si okacio pesmu, svako ima prava da kaze bukvalno sta hoce i da tu prestaju sva pravila lepog ponasanja (posto drugih u muzici i nema). Normalno je da ti nije prijatno kada ti neko "ispljuje" pesmu, ali koliko si puta cuo da je neko svetsko ime "sranje", "promasaj", "uzas"... Pa svaki od tih "uzasa" su radili vrhunski producenti u vrhunskim studijima sa vrhunskim muzicarima koji "jedu" sve nas zajedno sa Djeletom i Vanjom (znam se sa covekom), a opet si ti ili neko od nas ili neko ko cak nema ni elementarno muzicko znanje rekao:"Uzas, katastrofa, propast, tragedija". To ti je sudbina bavljenja javnim poslom i to ne treba da te obeshrabri. Prihvati to kao cinjenicu koja ce te pratiti sve vreme tvoga bavljenja muzikom. Ako si ti zadovoljan svojom muzikom i ne nameravas da se time profesionalno bavis (zivis od toga), onda OK, ali ako planiras, onda moras da budes spreman na svasta. U pitanju je samo nacin na koji ce ti to neko saopstiti. Tvoj drugar iz Engleske ti je rekao: "Ima prostora za rad...", ali ja to kazem milion puta ljudima iako znam da to "ima prostora, nije lose" znaci da ja sedam i radim sve iz pocetka, a od svega predjasnjeg ostaje samo neki detalj koji me je naterao na razmisljanje. Neki misle da je bolje da ti kazu odmah sve sto misle (a sta se sve slusa i sta se sve misli....) ili imaju mozda manje takta ili jednostavno ne vide sebe u tome pa ti "skresu" sve u lice. To je vec stvar pristupa. To kakvu muziku ko slusa i nema bas mnogo veze kada si skroz u poslu jer svaki dan radis nesto drugo (sa izvesnim pravom da kazes recimo:"Necu da radim narodnjake") i prisiljen si da slusas i stvari koje inace ne bi slusao za "svoju dusu", te posle izvesnog vremena, hteo- ne hteo postajes kompetentan i za muziku koja ti nije No.1. Ako ovako licno budes shvatao sve komentare, dobices infarkt za 3 meseca. Zamisli kada deset dana usnimavas gitare, a producent dodje i kaze: "Ej, matori, ovo i nije tako lose, ali cemo ipak morati sve ponovo..." ili "Ej, ovo je sviranje k..cu"? A pritom ste super i kapirate se i u prici ste, ali nekad si i subjektivan pa ne vidis stvari koje vidi drugi, a onda na scenu stupa vrlo bitan momenat u muzici: Poverenje. Ja kada god nesto zvrsavam imam obicaj da to cuje nekoliko ljudi kojima verujem i uglavnom ih pitam sta im se NE SVIDJA, jer mi je glupo da mi hvale ono sto sam ja uradio i inace mislim da je OK. Naravno, posle svakog "pljuvanja" ocekujem i obrazlozenje, ali je to jako dobar nacin da ispravis svoje greske. Nemoj se ljutiti ni na koga zbog njegovog komentara jer si upravo to i trazio od njih. Kao sto nikog ne mozes naterati silom da te voli, ne mozes ga naterati ni da bude odusevljen bilo cime, pa tako i muzikom koju stvaras. Radi, snimaj, kreiraj jer na kraju to radis prvo zbog sebe i ako ti budes time zadovoljan, to je prvi korak (na dalekom putu) ka necemu sto zelis. Vremenom dolazi i rutina i znanje i sve ostalo, a izmedju obrati paznju bas na komentare koji ti se ne svidjaju jer ces tako verovatno jos vise napredovati.
Pozdrav
p.s. Licno nisam slusao pesmu, pa ne dajem komentar na nju
|