Ne bih se slozio s tobom jer mi uho i rezultat koji sam dobio govore drugacije...
Prvo i prvo i poslednje, nijedam virtualni tube efekat ne moze se meriti sa pravim lampama Tube Composera. OK, sigurno da ima i boljih, ali u uslovima u kojima radim, a to je kljucno, bolje mi ne treba.
Znas i sam da ti ultra dobar mikrofon ne vredi nista ako nemas studio. To ti je kao kada bi porseov motor stavio u ficinu karoseriju, jednostavno ne ide to jedno s drugim.
Treba teziti kucnom studiju, ili nekakvoj simulaciji istog, ali to je najskuplja investicija u celokupnom home-recording lancu i osim u slucaju da u pomoc pritekne ostavstina rodbine u Australiji, takve stvari ostavljaju se za kraj (ako taj kraj ikada i dodje).
Sve je dobro Sandro ako zadovoljava standard zvuka koji odlazi u etar. U mom slucaju kljucno iskustvo bio je susret sa hardverskim noice gateom jer mi je on pomogao da akustiku loseg prostora u kojem snimam glas preobratim u sasvim zadvljavajucu simulaciju studijskog prostora. Lampama sam malo zasiljio tranzijente i limiterom sprecio kliping. Neke od tih stvari mogu se odraditi pravilnom postavkom mikrofona a neke ne.
I na kraju... Ovde je tema snimanje glasa. Trebalo bi napraviti razliku izmedju pevanja i pricanja u mikrofon. Pevanje je, bar se meni tako cini, mnogo zahtevnije. Tu do izrazaja ne dolazi samo boja glasa vec i tehnika pevanja, talenat, osecaj... Kvalitet snimljenog govora, medjutim, zavisi od manje parametara i gotovo uvek iskljucuje upotrebu reverba, delaya i ostalih hardverskih poslastice koje si pomenuo. U radio dramama pomenuti efekti s vremena na vreme nadju svoje mesto, ali to su izuzetci do kojih se najcesce stize u postprodukciji. Za snimanje govora najbitnije je da ne narusis boju glasa i da ono sto se kaze bude jasno, razumljivo.
__________________
vidju bre
|