Re: Koj mi mic mogo da bude?
Prvi zvuči naporno, ali je bar dosledno naporan, a Sunčana strana ulice je haos. Imaš one pesme kao Fa Fa Fa i Provedimo vikend zajedno u kojima ne svira ništa osim gornjih srednjih i one kao Kurvini sinovi, u kojima svira sve osim gornjih srednjih. I to nije samo stvar EQ-a nego odsustva koncepcije kako taj album treba tonalno da zvuči. Jer kad ti bubanj i bas zvuče kao da su snimljeni reporterskim kasetofonom na probi, a povremeno kao da su snimljeni u studiju, ispada da si davao pogrešna uputstva miksadžiji. Iz par pesama je jasno da čovek ume da vrti dugmiće, ali si mu prečesto govorio da ih vrti tamo kuda on možda ne bi.
A za to da bolje zvuči na lošim uređajima nego na dobrim, to je provereno u praksi. Kad slušaš na kršu (kao ja u to vreme na Toski 15) jasno ti je da je to krš i normalno ti je da sve krešti, a da je ponešto mutno. Ali jebeno je kad par decenija kasnije čuješ to na normalnim zvučnicima, a ono zvuči isto kao Toska 15. Ali odlične su pesme, pa kao nema veze.
Inače, kuriozitet je da je prvi album, kao i ovaj sa Tedom Janijem, sniman u Jadran filmu, koji je i tada imao sličnu ergelu mikrofona (U47 i C12 sigurno nisu nabavili tek osamdesetih), ima nečega i u onome ko odlučuje, i toga na čemu on sluša, a i ume li da čuje.
Pozdrav,
Vasa
|