Quote:
Originally Posted by Znak
Gillette, vrlo lepo pišeš! Prosto da čovek poželi da ti se pridruži u borbi za prave vrednosti. Ali nažalost borba je davno završena grandioznom pobedom turbo folka.
|
Dobro sad, svi znamo da jedna pobeda ne znači i dobijen rat
Ipak, mislim da je osnovni rebus danas kako pobediti.
Neko se besno dere u mikrofon "Nečemo da pobedi narodna muzika!" ali je to naravno samo bes frustriranog mladog čoveka. A fart in a huricane.
Nekuluturnog seljaka (pri tom želim da istaknem da seljak nije teritorijalna već etička kategorija) ne možeš da kultivišeš tako što ćeš ga na silu odvesti u operu. To je kontraefekat koji se po pravilu završava dubokim dremežom.
Pada mi na pamet onaj snimak zirkavaca (neki je lik snimio zrikavce i pustio taj snimak usporeno, pri čemu se čuje jedna zapravo divna muzika. Pokušaću da pronađem taj snimak)
Posle tog snimka, čovek drugačije gleda na ta bića i verovatno će (ako mu kojim slučajem uleti u kuću a žena krene da vrišti sa stolice "Ubij to!") da nađe način da ga negde pažljivo odnese.
E to je kultura. Zbir informacija koje se negde talože i talože, e da bi kao krajnji proizvod imala toleranciju. Razumevanje, empatija to je ono zbog čeka kultura postoji.
Kultura nije taksativno nabrajanje valcera ili vrsta vina uz grickanje bajadera. Kultura je tolerancija, strpljenje i trpeljivost. Jer su ljudi kao vrsta nesavršeni i ne razumeju se, za razliku od životinja kojima ne treba ni jezik ni knjige da bi se savršeno razumele, bez obzira da li si mačka iz Japana, a druga iz Normandije.
Naša kultura se bazira na trpanju informacija u glavu.
Maltretiramo decu da pamte sulude informacije i da ih nekako logički povezuju u činjenice koje im nikada neće trebati. Pa kada ih pitamo "Jesi li razumeo?" onda mislimo da radimo pravu stvar.
Učimo ih da i ona misle da su ok, ako su razumela.
A postoje kulture u ljudskoj civilizaciji koje ne pitaju "jesi li razumeo", već pitaju "jesi li osetio..?"
Mi našu decu tučemo, pa ih onda teramo da uče o Mocartu. I onda mislimo da imamo kulturno i urbano dete.
Zapravo tako činimo medveđu uslugu i detetu i kulturi i sebi.
Urbani r'n'r likovi u Srbiji nisu ništa drugačiji od turbofolkera ako misle da će "pobediti" pljuvačinom i "otvaranjem očiju" istomišljenicima.
Na jednom koncertu, skupi se par hiljada urbanih likova, njihov omiljeni urbani bend u paketu pesama istrese sav žuč i jad i bes i znoj..i svi su kao srećni jer dele istu misao.
A ista misao glasi Mi smo Mi - Oni su Oni.
To nije ništa drugo nego plemesnko taborisanje, koje nema mnogo veze ni sa tolerancijom ni sa strpljenjem.
Napravi ti bato pesmu koja će biti toliko muzički lepa, da niko živ ne može da ostane ravnodušan. To je put muzike. A ne tvoje poruke i "osvešćivanje" onih koji znaju isto to što i ti.
Ne vicevi tipa "šta ima za večeru- buđav lebac" koje otkriva rupu na saksiji.
Probaj da dirneš ljudima srce.
Srce je organ za muziku. Koža takođe.
Mozak ima previše informacija, i svaka urbana šuša zna i da je kriza, i da su intelektualci u manjini, i da je Srbija slepo crevo sveta, i da smo ovakvi i onakvi, i da nas sve treba..i da je nepravda, i da nema nade, i da su došli divlji da oteraju pitome, i da sada njihovim životom upravljaju upravo oni kojima su se u školi smejali i lupali čvrge, i da je veliko poniženje i nemanje dostojanstva, i da je sve ovo kao ružan san. Sve je to poznato.
Stoga zadatak kulture nije da reciklira poznato i da to nudi publici kao tri puta prepečenu kajganu, već i da ponudi novo.
I to ne bilo kakvo novo, već estetski novo. Humano novo. Tolerantno novo. Strpljivo novo. Novu radost, novu nadu.
Šta ja imam od toga što ću otići na koncert nekih likova koji će da se, sa sve pojačalima i gitarama, ili sa DJ opremom ispovraćaju po svemu?
Koju alternativu ima neuki seljak kada vidi sisatu pevačicu kako na stolu sa mikrofonom skače i peva neki srpski-gangnam-davorike-dajke-style, s jedne strane..i nekog bledog momka koji prosipa žuč na "sadašnju situaciju u društvu" s druge?
Nema ništa. Njemu treba laž više nego istina.
Svima nam uvek treba laž više nego istina. Samo je pitanje koju laž ćemo trošiti mi, a koju oni.
Umetnik koristi laž da bi saopštio istinu, right?
Sećam se kako smo se kao klinci zezali na tekst "Poy Mille bulls on the river.."
Tada smo mislili da su narodnjaci umrli sa Tomom Velikomučenim Zdravkovićem, ne sluteći da su mnoga narodnjačka semena već tada bila posejana duž Ibarske magistrale, da bi izguste magle kafanskog dima iznikla u kojekakve stoje, indire, vendije i bambije.
I sećam se kako smo mi neki retki, nervozno napuštali svaku žurku kada bi neko negde pred kraj žurke stavio ploču pomenutog Tome na gramofon (pošto se izvrte Kridensi, Dorsi, Bitlsi i Stounsi i ostali) - dobijali opaske tipa "ajde bre što ste tako kruti, pa zezanje..pa jebeš žurku bez Tome Zdravkovića.."..
Mislim se danas..eto vam sada i žurke a i zezanja.
evo onog snimka
https://www.youtube.com/watch?v=UqU5OMNL-7I