To mi je fascinantno..I nekako otvara čitavo polje pitanja glede "referentnog zvuka", ovakvog ili onakvog basa, srednjih ili visokih..
Dakle definitivno neki čovek sa "šrafcigerom" može da šteluje zvučnike i "odluči" šta će iz njih da izlazi?
Sećam se da kao klinac nisam mnogo mario za kvalitet zvuka.
Slušala se muzika ili sa radija, tv-a ili gramofona, i to su sve uglavnom bili mono-zvučnici. Gramofonu je zvučnik npr bio smešten u poklopac. I lepo je to išlo sve do jednog momenta (verovali ili ne, sećam se trenutka kada sam čuo taj neki zvuk) kada sam shvatio da sam zvuk kao zvuk može da bude mnogo prijatniji.
Možda čak "prijatnost" nije toliko tačna reč koliko "interesantan"..U svakom slučaju, mozak je dobio jednu novu senzaciju.
I sada, kad razmišljam o svemu tome i šta bi možda bio pravi zvuk npr akustične gitare, kapiram da je to onaj zvuk koji se čuje uživo, bez ikakvih mikrofona i ozvučenja. Samo drvena gitara sa žicama i to je to.
Ali ima mnogo instgrumenata koji ne rade tako, ili bar ne rade bez neke struje. I čitavo brdo opreme koja ide uz njih..Pa na kraju kilometri različitih kablova i ovi ili oni zvučnici kroz koje se to sluša. I povrh svega toga, ovakve ili onakve uši (istrenirane, neistrenirane, obične..)..Pa čak i svakome od nas se u toku dana sluh menja nekoliko puta u zavisnosti od položaja tela u odnosu na izvor zvuka, krvni pritisak..svašta nešto..
Po mom mišljenju, pitanje koji je kakav zvučnik, verovatno otvara i pitanja koji i kakav zvuk treba da ide kroz njih i kojim je ušima namenjen..