Ne znam šta je nelogično?
Ti si autor, jako mi se dopada to što radiš, šta više, otkidam na tvoju muziku, imam je u kompu, u mp3 playeru, telefonu, znam sve tvoje pesme napamet, i kada dolaziš u moj grad i imaš koncert, uvek se pre odlučim da dam kintu da te/vas slušam, nego da kupim novu šulju ili lone.
I sad... Znam ja da se moje razmišljanje kosi sa aktuelnim standardima ponašanja, ali to su samo standardi ponašanja. U nacističkoj Nemačkoj si takođe imao standarde ponašanja, u Islamskoj državi imaš standarde ponašanja, na Crvenom trgu, takođe, ulicama nekog tzv. crnačkog kvarta u SAD... I šta ćemo sad sa standardima ponašanja? Da ih prihvatimo jer su to standardi, ili ćemo da ih preispitamo jer su, hmm, možda nenormalni?
Za drugu sam opciju.
Dakle, znam da bih sve što bih rekao dalje poprimio salve kritika onih koji muziku stvaraju, jer je njihova realna dobit od like-ova i share-ova nikakva, pa su prinuđeni da igraju po jedinim pravilima koja postoje, ali to je problem sistema koji nas tretira kao zamorčiće, ne kao ljude.
Ti bi kao manje ili više anonimni stvaralac trebalo da budeš na vrhu piramide, a ne na dnu, a sada si na dnu. I za to ne mogu biti kriv ja jer želim da moji prijatelji čuju tvoj album, pa da nas bude više na svirci, gde, realno, jedino i možeš nešto da zaradiš, nego oni u čije si kolo upao, ni kriv ni dužan. Prosta je logika, zar ne? Što bend ima više fanova, više može i da inkasira. Ali malom običnom zaljubljeniku u nečiji rad nije dozvoljeno da učestvuje u omasovljenju simpatija, već je ovo monopol velikih igrača. Pokriven, naravno, logikom liberalnog kapitalizma, humanog kao mućak-jaje.
Eto, ode poenta u ćurak!
