Quote:
Originally Posted by awacs
ja i u parku i na pijaci i u autobusu slušam samo ono što vidim: park, pijacu i autobus, a "komponujem" u glavi...
...potpuno podržavam one koji žele da zabeleže svaki svoj trenutni trip na licu mesta
|
I ja isto volim "taj rad".
Ambijentalna "muzika" života u zvucima atmosfere različite od mesta do mesta, uočavanje, tj. mentalna analiza tih nijansi, pa pokušaj da se zapamti bitno i napravi neka lična, autentična definicija iskoristljiva više kao uzorak za postizanje autorskog pečata na nekom drugom nivou stvalaštva, nego što bi to bio klasičan copy/paste šablon.
Doduše, paralelno s tim glava sama od sebe šalje podatke iz baze (verovatno nesvesnog), pa neretko imam dva kakofonična kanala i nije mi baš lako da odlučim koji da odstranim, a koji da sačuvam. Zato sam pre ihahaj godina kupio PDA uređaj i (pošto sam novinar) gde god bih krenuo ja bih imao mogućnost da ideju čitko zapišem i, još važnije, sačuvam je u formi koja štedi vreme za klasičnu produkciju.
Ali, avaj... Do te mere mi je ovo znalo da uništi dan, da mi iscepka vreme na segmente koje sam zaboravljao gotovo u trenutku kada su i prestajali, da sam shvatio kako ovakav način pretakanja talenta možda može brže napuniti bure dela, ali čemu sve ako na kraju nemaš nikakav osećaj i preaktično izgubiš sebe u šumi koju si zasadio.
Tehnologija je super stvar, ali je i više nego opasna. Ona je veliko iskušenje za savremenog čoveka, pošto mu je dostupna i olakšava mu maltene svaki segment delanja tako što mu skraćuje put, međutim, time i svi naši putopisi postaju prečicopisi, instant avanture za konzumente, a ne ljude željne da oplemene svoje vreme time što će, čuvši ih, i sami proživeti.
Možda preterujem, ali ophođenje prema hepecima najbolje je ako čovek uspe da sam sebi zavede neku vrstu vojničke discipline. Sve drugo čini mi se kao "još pet minuta" koji oduzmu sate, pa i dane, a šta je to do gubitka kontrole nad merom, što će reći i nad samim sobom?