seješ pesimizam i ogorčenost i već smo pričali o tome, a realno bi mogo malko i na rečniku da poradiš
inače, u potpunosti si u pravu, moje iskustvo govori da je pre svega cela priča u soundu samog čoveka. Live bassista MVP-a, Cveja, sa svojim jazz bassom, AMA BAŠ UVEK i u svakoj prilici, pojačalu, sali, smeću od mixera, razglasa, SASVIM I POTPUNO UVEK ima odličan sound u frontu, čak i kad kuka na bini da se ne razume. Nije mi jasno ništa, osim da je nekako do njega. Dok neki drugi sa kojima jednako često radim, zvuče od potpuno nedefinisanog pakla na loše setovanim razlgasima, do upotrebljivog sounda, po pravilu na manjim setupima.
i da, naravno, potpuni "A MUST" je puštanje DI-boxa bassiste u front, maltene isključivo samo tako i radim. Dozvoljavam jedino da između magneta i linije ka mixeti stoji njegov kompresor, ako je već navikao da svira sa njim i da tako pravi svoj performans. A i često mi fali kompresora, pa mi uštedi. Takođe bi napomenuo da jednostavno uvek preferiram spoljni dibox ukoliko je iole kršten, pre nego lineout pa čak i xlr-di-oute sa pojačala.. prvo jer mi se ne gubi 2 minuta tonske probe na proveru dali je taj izlaz iz pojačala true bypass cele priče pojačala, EQ-a i ostalog, a drugog, što, uglavnom, uvek zvuči drugačije u odnosu na spoljni dibox. Tome pribegavam samo kad su spoljni diboxevi potpuno neupotrebljivi.
I da, štagod mislili, dbx 166 na bassu, valjano podešen, odlično radi i na preko -10db redukcije, ako nešto zvuči loše, nije do toga.