Kod Da Beara primjećujem nerazumijevanje ili nepokazivanje razumijevanja ?ireg konteksta istorije muzike, tačnije pop muzike (opet u ?irem smislu) ili mainstream muzike. S par opaski na njegov komentar obrazlo?iću svoje mi?ljenje.
Teoretski gledano Creed takođe nebi imao ?anse da proda svoje albume u vrijeme Hendrixa. Isto je i sa Zeppelinom. Kod primjera Keshe i Beatlesa zanemarena je činjenica da je u eri Beatlesa bilo duplo manje stanovni?tva na planeti zemlji. Takođe, tada nisu bile razvijene moderne informatičke i komunikacione tehnologije kao danas, koje su definitivno uticale na broj prodaje Keshinog singla, tako da je kvalitet Beatlesovih ili Keshinih pjesama apsolutno nebitan u ovom slučaju.
?to se tiče Celine, Queen, Springsteena i Nirvane... Kategorizacija ljudi, grupa jednom rečenicom je naivno. Dalje, Michael Jackson je npr. po meni i mom osjećaju za muziku i za prepoznavanje i do?ivljavanje ljudske harizme nedodirljiv za Katy Perry. Broj No 1 singlova s albuma apsolutno ne znači ni?ta. Rekordi su tu da se obore. Izjava da je Bob Marley imao sreće ?to je umro rano, pa postao slavan je, uz du?no po?tovanje, totalni proma?aj. Rečenica je nelogična sama po sebi. Da citiram Neleta iz Nadrealista
Profesore neću reći da vam je priča glupa...?. Ne mislim da se slu?a samo u u?oj Srbiji. Razumijem poku?aj ironije ili sarkazma ali Bob Marley i dan danas ima publiku i to ne nu?no stariju. I na kraju Justin. Ja se nisam podsmijevao njemu nego kontekstu u koji je on stavljen u ovom članku.
Sam članak oko kojeg raspravljamo je proma?aj, tako da sama diskusija je proma?aj. Vjerujem da je članak objavljen na forumu radi zabave a ne toliko radi ozbiljnijeg diskutovanja. Mo?da bi tema trebala dobiti drugačiji naziv, s obzirom kuda je oti?la ova rasprava.
Pozdrav, Danilo