[Monroe/Rampart]

Unaprijed se ispricavam na ogromnom postu, ali moram jednostavno...

Muzicari svaljuju krivnju na snimatelje/audio inzenjere, oni na muzicare i tako u zacarani krug isponova i isponova. Nazalost, i jedni i drugi su u pravu. Takodjer, i jedni i drugi nisu u pravu. Paradoksalna rečenica, ali...

Činjenica je da su albumi kod nas, sonički, kako bi se vani reklo, ne znam primjerenu rijec kod nas, vrlo cesto jako losi. Nije da su nesljusljivi, ali su nekoliko liga ispod stranih albuma snimanih u manjim studijima ili raznim project studio varijantama (i zbilja ne mislim na project studije gdje izvodjac preseli B sobu Abbey Roada u svoju vilu na brdu, nego istinski project studio). Primjetio sam cak i da, kao sto je donekle normalno, uskladjujuci svoj materijal s onim drugog izvodjaca/mix inzenjera (posto svatko zeli zvucati kao netko koga je cuo i tko mu se svidio), standardiziramo zvuk. Gotovo da imamo svoj neki 'balkanski' zvuk koji bi se jednom rjecju mogao opisati kao – blijed. Audio anemija. Kao i u svim porama drustva i u svim profesijama, kod nas rade isti ljudi vec decenijama i nema mjesta svjezoj krvi, no i ta svjeza krv ili uci od starijih ili jednostavno ne postoji, tako da danas caki snimci iz vrhunski opremljnih studija na Balkanu zvuce jednostavno mrtvo. Sve je tu, sve je zdravo snimljeno, nista ne šteka, čak ni materijal nije nužno loš, a gotova pjesma na kraju zvuci kao da bi joj jako dobro doslo 4-5 tura infuzije.

edit: morat ce u dva posta...