U Nashvilleu većina session basista dolazi sa 5-6 gitara na snimanje,Stingray,Sadowsky,Lakland,Fender, uglavnom 5 žica, sa novim žicama, flat wound, stare žice, svoj flight case sa DI box,neve 1073 i obično CL1B, direkt. Nakon što odslušaju pjesmu odabiru kombinaciju gitare i žice za koju misle da bi bila najbolja za pjesmu i snimaju u jednom do dva take-a. U miksu procesinga uglavnom NEMA.
Top session muzičari nisu samo vrhunski svirači nego imaju gotov sound. Prijatelj mi upravo u Njemačkoj miksa album na kojem sviraju Bob Moore, Brent Mason i Lloyd Green.
Opisao mi je kako izgleda miks.
"This is not mixing, it's balancing".
Siguran sam da je kolegi Nikši Paladino bio vrijedan svakog eura na snimanju Mirakula i to ne samo zbog kreativnog doprinosa.
Ono što je najbolje kod top muzičara kao što je Paladino je to da uopće nisu skupi, jer kad uračunaš da nisi izgubio vrijeme na traženje zvuka, editiranje snimljenog materijala i miksanje, tih 500 Eura ili koliko već po pjesmi koje si njima platio, bi inače potrošio na studio ili na liječenje živaca u obližnjoj klinici.
Jel tako kolega Nikša?
P.S. Ne moram ni napominjati da je najbolji session muzičar u HR i šire upravo kolega Nikša Bratoš.
