Quote:
Originally Posted by awacs
postoji gomila albuma koji mi se sviđaju a koje ne smem da pustim glasno.
|
U ovome je su?tina cele priče. Prave se preglasni albumi koje onda slu?aoci "ručno" uti?avaju i u praksi oni zvuče ti?e nego oni tihi, s tim ?to je cela zvučna slika izravnata kao peglom.
To je tehnički problem i nema svrhe nabrajati koliki su tira?i takvih albuma. Ko voli RHCP kupiće album bez obzira na sve (ja ih ne volim i neću kupiti).
Evo i nekoliko primera pesama koje produkcijski bolje zvuče od bilo čega snimljenog sa bum tras kompresijom:
David Bowie: Lady Grinning Soul
Donna Summer: I Remember Yesterday
Abba: Chiguitita
Crosby, Stills, Nash & Young: Carry On
Azra: Filigranski pločnici
The Doors: Indian Summer
Elvis Presley: Good Luck Charm
Haustor: Bi mogo da mogu
Sade: Hang On To Your Love
The Rolling Stones: Fool To Cry
Talking Heads: Road To Nowhere
Johnny Cash: Hurt
Rufus Wainwright: Hallelujah
Tom Waits:Yesterday Is Here
Svaka od ovih pesama mo?e da se slu?a pojačano, tako da pikovi koji treba da budu glasni (makar to bio i udarac zvečkama), kao i nagla?eni glasniji delovi (refreni, itd), mogu zaista lepo da se čuju.
Kad je već pomenut album Modern Times, zaista me čudi da je tako urađen, jer sam čitao intervju u kojem Dilan jasno ka?e da mu se nimalo ne sviđa to pojačavanje i da zahteva da se mastering radi
normalno... Mo?da je do tog zaključka do?ao tek posle Modern Times, ne znam od kog je datuma intervju.