Izvinjavam se sto otvaram ovako staru temu i sto nisam procitao sve postove do kraja. Naime trazio sam sasvim nesto drugo na internetu i slucajno naisao na ovu temu. Nisam muzicar, nemam dodirnih tacaka sa tim ali svakako znam da jako lepo objasnim sve ovo
Prva stvar, osnovni koraci u postukpku digitalizacije signala su
1. Ogranicavanje signala
2. Odmeravanje
3.Kvantovanje
4. Kodovanje
Odmeravanje predstavlja postupak digitalizacije signala u vremenu, odnosno uzimanje zatecenih vrednosti u tacno odredjenim vremenskim intervalima. To znaci da se u slicaju kada je sampling 44,1kHz na svakih ~20 mikro sekudni uzima zatecena vrednost signala koja se kasnije vodi na kvantizator sa M nivoa. Broj mogucih nivoa na kvantizatoru bice jednak 2^N gde je N broj bitova sa kojim cete kodovati vas signal. Prakticno sto vise nivoa imate manji ce biti korak kvantovanja i manja ce biti greska kvantovanja (zaokruzivanja vrednosti signala). Signal se moze uspesno rekonstruisati ukoliko je frekvencija semplovanja 2 ili vise puta veca od maximalne frekvencije u spektru odmeravanog signala. To znaci da bi za audio signal od 20Hz-20kHz bila dovoljna frekvencija semplovanja od 40kHz. Zasto onda veca frekvencija? Pa npr te frekvencije od 96, 176kHz nazivaju se oversampling. Oversampling je nacin da se smanji snaga suma kvantizacije koja je data za (q^2)/12 gde je q vec pomenuti korak kvantovanja. Naime kada pogledate spektar semplovanog signala videcete da se vas originalni signal od 20-20kHz pomerao levo i desno za ucestanost odmeravanja i to tako za n puta levo i desno... znaci ostao je original pa je jednom pomeren desno pa dva puta itd... isto tako i levo. Pomeren je bas za ucestanost semplovanja. Sto znaci da ako ste semplovali sa 176kHz vi cete sum kvantizacije rasporediti u vecem OPSEGU, veci ce biti prostor izmedju kopija, tacnije 4x veci nego kad je fs=44,1kHz i onda kad prilikom rekonstrukcije signala filtrom izdvojite vasih originalnih 20-20kHz sav onaj sum koji ste bacili do sledece kopije, a razmak je sad veci je "otpao". Druga stvar kod oversamplinga je to sto ne postoje idealni filtri sa beskonacno strmom karakteristikom kojom cete frekvenciju od npr 20kHz propustiti a od 20,01 vec totalno oslabiti, pa je i na taj nacin ostavljen prostor da filtar moze lepo da rekonstruise signal, tj ima prostora da se karakteristika filtra spusti na odredjen nivo slabljenja da sledecu kopiju ne bi propustala. Jos jedna stvar, pa naravno da ako je frekvencija semplovanja veca vi cesce uzimate trenutne vrednosti, znaci i rekonstruisani signal bice "verniji" izvornom. Postupak kodovanja i prica o bitima nosi 2 stvari. Kao sto sam i rekao, vise bitova, vise kvantizacionih nivoa znaci manji korak kvantovanja. Npr vecim brojem bitova omogucice se veci dinamicki opseg, odnosno to predstavlja odnos izmedju NAJGLASNIJE i NAJTISE amplitude, odnosno zvuka. Druga stvar je sto je maximalni odnos signal sum dat sledecim izrazom SNR=6,02N + 1,76dB gde je N broj bitova. Sto znaci da sto vise bitova imate to je i bolji odnos signal sum!
Dakle ukratko da rezimiram: Sto veca frekvencija odmeravanja to cete kasnije vas sum kvantovanja razvuuuuuuciiiii u vecem opsegu. (Npr da pojasnim imas litar vode i kad je stavis u posudu u litar ona je puna, ali ako je stavis u posudu od 10 litara ti kao da si vodu razvukao) Tako zamislite i da sum razvucete a onda da iz te vase posude od 10l koja je dugacka recimo 5m iscupate samo 20cm sa sredine (odnosno vas originalni signal 20-20kHz) pa vidite koliko suma ste odbacili).
I naravno broj bitova vam direktno smanjuje sum kvantizacije, jer povecava broj nivoa kvantizatora i smanjuje korak kvantovanja.
I poslednje, obican analogni filtar realnih karakteristika kada je signal overesemplovan uspeva lepo da izdvoji vas originalni signal od 20-20kHz i ne zakaci i propusti onu sledecu kopiju u spektru odmerenog signala...
Nadam se da sam bio od neke koristi i da je mnogima sad jasnije
Pozdrav