Quote:
Originally Posted by DaBear
mnog ljudi je u zabludi "da sve sto je dobro - mora da izpliva"!
Nemora ! Mozes da budes najveci faca i ompozitor i artist na svetu i da NIKO ne zna da postojis!!
Dokle god niko ne zna za tebe - niko i nista si !
A da bi bio popularan u muzici - mora jako mnogo ljudi da zna za tebe, jer jako mali procenat ljudi brine za muziku i uopste se interesuje.
Znaci - exposure. Novine, TV, radio, internet, plakati/posteri itd itd..
A to sve kosta (puno), i da bi to neko platio - on mora da veruje da ce dobiti pare koje je ulozio nazad i ZARADITI nesto odozgo (da bi mu se isplatilo sve to cimanje)
A posto ima puno svega, i ljudi ne slusaju samo radio (kao pre) nego su na webu, TV, telefonu, blogu, itd...ceo advertising market je jeko usitnjen i da bi se doslo do potrosaca, mora JAKO puno da se reklamira...- a (da podsetim) TO KOSTA !!!
Nista vise nemoze da se desi samo od sebe.
|
Tačno, ljudima iz muzičke industrije je godinu za godinom postajalo sve jasnije da je ulaganje u reklamu važno i sve važnije, dok se nije došlo do toga da je bitnije od samih pesama, i na kraju da su pesme potpuno nebitne u celoj priči. I zato smo tu gde jesmo.
U stvari, pisanje tekstova i melodija mnogo više košta nego svekolika reklama. Recimo, da bi se napisala "Homeward Bound" potrebna je skupa akustična gitara, cela jedna železnička stanica i, last but not least, Pol Sajmon. Današnja filozofija je otprilike ajde da kupimo železničku stanicu pa ćemo raditi posao i bez Sajmona.
I šta ćemo? Neka mi neko unapred obeća da će uložiti pare pa ću onda sesti da pišem pesmu i radim produkciju? Dobre stvari su pravili ljudi kojima je to bilo važnije od života. Kakve pare, reklama, promocija... O tome misle menadžeri, a i ako ta trenutno ugrožena vrsta izumre umetnici će i dalje postojati.