Ja sam i rekao da je bolje sam otkriti sve, a smernice treba da budu jedino zvuci-ne zvuci. Da li je to po pravilima, ili protiv pravila, meni je svejedno.
Harmonija je prilicno jednostavna i dok radis na pesmi naucis po nesto novo, ali na
prakticnom primeru.
Ono sto odgovara jednoj pesmi, uopste ne mora odgovara drugoj. Za drugu pesmu imas neku drugu opicenu ideju,.
Probas- slusas- promenis- zadrzis. Gotovo. Pa radis nesto trece.
Uvek ce biti sledece brze i lakse od predhodnog.
To je jedan nacin za ucenje.
Drugi je da uzmes knjigu. Procitas i probas. Ali uopste ne mora da zvuci, iako je sve "pravilno".
Ljudi misle da "pravilno" po def. zvuci dobro. I samo je potrebno nauciti "pravila" i odmah ce zazvucati. Ali to je
najcnja zabluda.
Iz iskustva najbolje zvuci kombinacija konsonantno/disonantno. Nesto sto je na ivici smisla.
A kod snimanja najblolje zvuci precizno/vrljavo varijanta. Ne valja kad je navezbano, ne valja kad je nesigurno. Nesto izmedju, ne mora biti u ritmu, ali ne sme biti van ritma. Ima neki ogroman prostor izmedju tacnog i ritmicki loseg.
To je citava filozofija, koju ne mogu da razumem. A mrzi me da ukrupnjvam sliku i analiziram gde sam svirao tonove koji lepo zvuce, a potpuno su van ritma. Nemam volje da se zezam s' tim.
Odsviras/nije lose/gotovo/teraj dalje...
Quote:
Originally Posted by SumAnuT
Svi smo mi plodovi drustva, i tesko da je iko ista uradio bez ikakvog uticaja ostalih ljudi, tako da to sto ti mislis da si nesto sam provalio, nije istina
|
Rekao sam da se moze doci do 10% originalnog, sto je uzasno velika cifra.