Quote:
Originally Posted by SumAnuT
E pa ok, i meni je bilo potpuno besmisleno da nisu uslovljeni,
|
Uslovljeni su.
Mislim da je ovako najjednostavnije za shvatiti.
1. Zamislis jednu melodiju.
2. Sad zamisli da svaki ton od te melodije ima svoju posebnu haramoniju.
3. Sad zamisli da svaki akord iz tacke dva, ima svoju posebnu melodiju.
Evo banalnog primera. Melodija ide recimo ovako>
1. e f g g, (tonovi)
2. (C) (B) (G ) (Em) (harmonija)
3. (g,fis,e), (dcb), (agfisg a), (hchchch) (nova melodija), ovo sam istipkao napamet, ali mozes videti otprilike sta se tu desava. Na taj nacin ti nemas neku stalnu harnmoniju, vec ona stalno menja, prelazi iz oblika u oblik, ima milijarde kombinacija...
Quote:
Originally Posted by VukP
ipak vodio nekom jednostavnijom logikom..
|
Narvno, ali je ta logika najvecim delom potpuno individualna. Ja sam pisao potpuno besmislene harnonije i disonatne harmonije koje vrlo lepo zvuce, iako su potpuno sumanute, kada bi pogledao akorde na papiru koji su ispisani. Kada se slusa, sve je "potpuno normalno". Nema nigde nista cudno, a na prvi pogled je besmisleno da ne moze biti besmislenije. Bilo je i idiotskih modulacija koje se uopste ne primete i sl. U zadnje vreme mi to vise nije interesantno, dosadilo mi je, ne mogu vise...
Quote:
Originally Posted by VukP
U pitanju su samo smernice nastale visevekovnim iskustvom prethodnika. Cak i psiholoska postavka je, uz izvesne ekstenzije uslovljene razlicitim vremenom i stilovima, u najmanju ruku slicna kod svih polifonista i kod svih polifonih kompozicija. Makar, onih uspelih.
|
I sa tim se slazem. Jedino sto ideja MORA da predhodi tim smernicama. Ako nemas ideju, smernice su mrtvo slovo na papiru. Ako imas ideju, naces neke svoje smernice, sto je duzi i bolji put po mom misljenju. Izgradices svoj stil, koji je vrlo originalan, ali ces utrositi vise vremena.