Quote:
Originally Posted by awacs
Ne kažem da je meni jasno, ali evo kako ja razmišljam:
1. Odnos među harmonicima je svakako najvažniji za karakter/boju određenog instrumenta, ali... U realnom svetu alikvoti nisu idealni umnošci celih brojeva. A pošto frekvencije koje zvuče simultano imaju tendenciju da interferiraju (tj. da stvaraju "međufrekvenciju" u vidu razlike), ta razlika je zapravo ono što se čuje kao subharmonik. Koji je potom dodatno pojačan rezonatorom, pojačalom, čime god.
2. Nadalje, svaki instrument ima dodatne "nemuzikalne" (tj. nepravilne) nuspojave u vidu udarca u žicu, trzanja žice, šuma kod flaute itd. koje rezonator pojačava i produžava.
Kao što rekoh, ne tvrdim da je ovo što sam napisao istina, to su samo dva moja priloga razmišljanju na temu. I nisam ulazio u detalje, pošto bi se reklo da imaš podosta predznanja.
Dobro ti je pitanje, mogao si da ga postaviš u poseban thread.
Pozdrav,
Vasa
|
e hvala ovo je prvi suvisli odgovor koji sam dobio..........
interferencija da to je odgovor po meni..............
a to sto kazes da alikvoti nisu savrseni jesu ali mi zivimo u temperiranom sistemu i zato nisu savrseni sto je dobro jer inace ne bi bilo harmonskih zamjena i promjene iz tonalitet u tonalitet.............
ovo pitanje sam bio postavi da bi pokusao sagledati neki novi temelj o masteringu jer po meni sam tonalitet odreduje da neke frekvencije izlecu u peek ......najcesce sam primjetio da merdijante tj. pararelni dur ili mol ovisi o tonalititetu ima tj. za primjer u c duru nota a ili u a molu nota f, imaju tendenciju da volumenski nadjacaju sve ostale frekvencije...............to sam primjetio i kod simfonijske glazbe (bavime se kompoziciom i orkestracijom i radim sa orkestrom) jer vec glazbenici znaju kad dolaze na odredeni stupanj u nekom tonalitetu da on ima i karakteristiku ne samo funkcijonalnosti nego i volumenske dominacije..............