[alfom]

Već pomalo zamara.
Dosta je ExYugi bio jedan Dražen Vrdoljak.
Ono što je sigurno : muzika nikada neće nestati kao sredstvo izražavanja, ma kako se ona stvarala i na koje se načine prezentovala onima koji će je slušati.
A šta je kvalitet, šta valja ili ne : upravo kao i mnoštvo svega ostalog što ljudski rod uporno pokušava postaviti kao etalon, a u suštini je najobičnija taština : moj dobar poznanik, rođen i odrastao na selu, visokoobrazovana i kvalitetna osoba, uživa u muzičkom narodnom stvaralaštvu tkzv. ojkača koje se pjevaju uz sviranje na narodne instrumente - šargiju i ćemane. Voli čuti i ostalo ; solidno je informisan - ali, za njega je ono prvo prava umjetnička muzika. Za mene nije ; za mene je nešto drugo. Ali, ja duboko cijenim njegovo pravo na određenje, kao i on moje.
Trenutno je suština muzike ugušena time što je kao način izražavanja postala sredstvo (lake) zarade. Ništa drugo.
Nekad, i to ne u dalekoj prošlosti, muzika je bila prelijepo sredstvo izražavanja i prenošenja poruka 'korištenjem' tog Božijeg dara.
Oduvijek je imala namjenu : nikada nije bila sama sebi svrha postojanja.
Danas se generacije odgajaju da bi na ono što se naziva muzika (pa i kaže se : produkcija = proizvodnja) bili trošeni novci kao na bilo koju robu potrošačkog društva.
Da li kupac kupuje kvalitet (mi smatramo da taj kvalitet određuje : 1,2,3,4 ... osobina) ili kineski bofl (smatramo da u to spada naš i bjelosvjetski TF) - ako bi se i našao odgovor, u njemu bi bilo skoro sve što opisuje pojam zvani : 'relativitet'.
Jednostavan primjer :
- u onoj jednoj od tema (mislim kod prod. softova) onaj dječko je postavio link za pjesmu : u slobodnom prijevodu "Ubij me nježnošću" - verzija, ne znam tamo neke grupe, u novom arr.
Po mojim shvatanjima verzija koju je pjevala Roberta je vrhunska u tom žanru, a ova za koju je okačen link = obično smeće.
Opet, za nekog mlađeg, iz ovog generacijskog doba, ova nova verzija je vrh, a ono originalno - tamo nešto staro, naivno, nikakvo.
- danas će neko smatrati muziku, npr. Pro Arti, ili početke Magazina, muzičkom naivom.
Međutim, ta muzika sigurno nije i onako depresivnu 'danas na djelu' generaciju tjerala u još veću depresiju, beznađe, gubitak identiteta, gubitak smisla postojanja, gubitak određenja 'šta je dobro a šta je zlo', i ko zna šta još.
Iako se ništa ne može generalizovati kada je ovo u pitanju, pogotovo zato što se danas muzikom naziva svašta (nije muzika sve što pušta ton), ona je već danas sigurno daleko od onoga što joj je osnovna namjena postojanja u odnosu na ljudski rod.
Kako stvari stoje, tok vremena će je još više udaljiti od te bitnosti.