Quote:
Originally Posted by balthazaar
Umjetnost je u pro?lim vremenima obuhvatala totalitet čovjeka, tako da je on kroz nju postao samom sebi prisutan u svojoj transcedenciji.
|
Evo jedan ?kolski primjer zbilja lo?e zapadne filozofije. Ovakva preseravanja su mi pandan istočnjačkoj mistici koja na sajmu vjerskog fanatizma privuče daleko najvi?e posjetioca samo zato ?to ljude vi?e zanima mistika onoga ?to "kroz maglu" ne vide, nego očito lijep i sunčan dan bez mistike.
"sam sebi prisutan u svojoj transcedenciji" je filozofski ekvivalent hollywood-ske magle iz koje za potrebe filma po noći izlaze gubavci. Dakako, nemam ni?ta protiv da mi interpretira? tu rečenicu i time mi eventualno uka?e? da grije?im, i da takva rečenica ipak ima neko suvislo značenje. No koliko ja vidim, to je prozaično lamentiranje nekog akademskog filozofa čiji stupanj uključenosti u ono o čemu pi?e (umjetnost) je ravan nuli.
Umjetnost je impresija. Ona postoji samo "u oku promatrača". I najveće kiparsko remek djelo Michelangela prestane biti "umjetnost" onog trena kad čekićem razbije? kip na 247 manjih djelova. Iako su svi komadi prisutni - umjetnosti vi?e nema.
E pa kako onda "umjetnost" mo?e obuhvaćati BILO ?TO? Umjetnost je apstraktan, tipično ljudski koncept, dok je "obuhvaćanje" glagol tj. radnja koju apstraktan koncept nie u stanju vr?iti. Ispod povr?inske prozaičnosti ovaj tekst zapravo ne govori ni?ta. On odra?ava nekakvo mi?ljenje autora za koje nam nije dao ni argumente, ni analogiju njegovog mi?ljenja koju bismo mogli sljediti semiotičkom analizom teksta.
Sačekat ću prvo tvoj odgovor na pitanja o prirodi prave umjetnosti, jer ako pričamo o tome onda prvo moramo znati ?to mislimo kad ka?emo umjetnost. U protivnom će rezultati diskusije biti vi?e ili manje prozaično nabacivanje stručnih i manje stručnih izraza u koima apstrakcije vr?e radnje obuhvaćanja a ljudi bivaju sami sebi prisutni u nadila?enju sebe samih (transcendental = onaj koi se izdi?e iznad).