E, sad za razliku od 'laganog' teksta, evo jedan dosta 'tezi' iz uvoza :
Prestravljeni vječni gubitnik
bježi pred parnom lokomotivom,
Zna da će ga uhvatiti i da mu nema spasa.
Čuje cviljenje kotača,
znoj mu je na čelu.
Netko je namjerno pokvario kočnice.
Lokomotiva juri,
tjera ga na brži bijeg.
Bez izgleda trči pred vlakom.
Gleda djecu svoju,
kako iskacu na usputne perone.
I draga mu se s drugim združila.
Počinje puzati na tom koridoru smrti.
Zbog ukradenih kočnica vlak još ubrzava ;
Svaki bijeg je bezizlazan.
Tišina mu je odjednom biva bučna.
Vidi anđele kako padaju!
Bog mu ukrao hvataljke spasa.
Vlak ne namjerava usporiti ;
Ostaje bez izgleda za bijeg.
Jethro Tull – Locomotive Breath
To naravno nije prijevod,
već ?prepričani? tekst ove jedinstvene skladbe sastava
Jethro Tull ( pjeva Ian Anderson ).
Sada bi ovo trebalo prepjevati da bude 'pitko' nasim konzumentima
i sukladno dikciji i melodici naseg izgovora, ne remeteci originalnu
melodiju.
Svako pishti - shta ga tishti
.
Eto, ova skica prijevoda je izvanredan prikaz kako se moze osmisliti skica o tome 'sta moja pjesma treba reci i sadrzati'.
Kako sad to pjesnicki uobliciti, koje stilske figure upotrijebiti, kako postici neophodni kontrast, ... , ... ? hoce li melodija biti kliseirana (uvod-refren ; uvod-prolaz-refren) ili nekliseirana, ... , ... ? Svasta tu ima!
E, to je sad nesto zasto treba mnogo talenta i znanja (koje spominje nas drug pionir Lacky).
Ipak, mislim da se vrlo cesto mnogi tekstovi izbace onako 'iz rukava'.
Ali, za ovaj gore, ili za "Da sam ja netko" (Maja Perfiljeva / Indexi), mislim da treba itekako dobra priprema (kao ova skica gore), mnogo varijantiranja, gledanja 'danas malo, pa opet sutra malo, pa ...'.