Haj'mo malo proširiti ovu pisaniju :
Postoje 'sistemski' jezički problemi za mnoge pjevače (nisu školovanog glasa). Odnosi se na suglasnike kojima započinju riječi u retku ili strofi, te sa kojim završavaju pojedini stihovi.
Npr. tkzv. 'tvrdi' suglasnici : P, T, Č, Dž, ...
Slično je sa samoglasnicima : npr. prethodna riječ završava samoglasnikom 'a', a naredna započinje istim.
Današnji antipop, anticracle, antihiss, ... alati donekle poništavaju to neumijeće.
Ali, nekad nije bilo tako.
A i live nastupi pokazuju mnogo više o ovom.
Jedan težak primjer : "bez želje" - vraćao sam jednog pjevača 20-tak puta i onda sam odustao : ostalo je kao : "be&želje".
Ili : "sama ako odeš", itd. itd.
Iskusniji pjevači to znaju. Kada pjevaju npr. Marinko Rokvić ili Neda Ukraden, ili Snežana Đurišić, ili Aleksandra Radović, Hanka Paldum, Beba Selimović, ili pok. Silvana Armenulić, ..., ..., sve teče ; teče, kao med i mlijeko. (man'te se podsmijeha za navedene primjere izvanrednih pjevača - ovo je učenje!
).
Zato sam prije napisao da je pisanje tekstova za popularnu muziku uskraćeno za mnoge slobode koje imaju pisci klasične poezije i da tekstovi u studiju često bivaju frizirani radi ovih 'caka'. U poeziji bi takva slaganja glasova bila cool. U pop. muzici to nije slučaj.
Za napisati dobar tekst treba mnogo, mnogo više znanja od pukog talenta i nadahnuća - mnogo više 'proračunavanja' ; a to se na kraju ne smije primjetiti kao zanatski rad.
Bio sam prisutan kad je nastajala posljednja zvanična pjesma originalnih Indexa : mjesec dana je trebalo da se u logičnu cjelinu sklope naslovi svih najvažnijih pjesama te grupe. Na taj tekst je kasnije Fadil Redžić komponovao melodiju i čini mi se arr. Majstorstvo, nema šta!
Druga bitna kategorija je sama melodičnost izgovora (recitovanja) pjesme. Ovo bi trebao znati svako ko se bavi komponovanjem ; da ne bude silazni naglasak na slogu, a melodija ode 5-6 tonova gore u odnosu na prirodni akcent izgovora prethodnog i tog sloga.
Kada se ovom doda i dikcija, onda je slika kompletna, odn. moj izričit stav da je jedino prirodno pisati melodiju na postojeći tekst.
Tada, uz ovo, ima mnogo manje 'neobičnih' jezičkih, izgovornih rješenja za samog pjevača, a i tonca kod usnimavanja vokala.
Naravno da je mnogo do pjevača : i melodija mora doživjeti sitne promjene : nekad će se npr. dvije četvrtine u riječi pretvoriti u četvrtinu s' tačkom i osminu.
Ako to ne zna pjevač, onda kompozitor svakako mora znati i poučiti ga.
Pripreme za moj nastup na "Prvom aplauzu" u Banja Luci, davne 70 i neke, su trajale čitava tri mjeseca. Svakih 15 dana sam išao u BL kod kompozitora na 'usaglašavanje', gdje sam dobijao savjete za svaki slog. Uz to sam morao dobiti 'čist' i 'jak' G, kojeg tada nisam mogao ispjevati. Pripreme su se svodile na to, a ne na silikoniranje, friziranje, guziranje, prednjiranje, haljiniranje, i sl.
Nikada ne treba zaboraviti da su u interpretaciji najmanje 4 majstora svog zanata : pisac teksta, 'pisac' melodije, 'pisac' aranžmana i onaj koji ih interpretira : pjevač (ili instr. solista). Ali, o tom - po tom.