Neću ulaziti u raspravu : napisaću svoje lično iskustvo. Međutim, ono je jedno (ali vrlo interesantno jer se ponovilo u dva maha) i ne mora biti 'naučni' dokaz.
Ja sam odrastao u porodici u kojoj je moj tata (pok.) bio vrhunski muzičar ; daleko najbolji u čitavoj regiji. Instrumentalista na velikom broju instr., odličan pedagog i vrhunski aranžman Meister. Mama mi nije muzičar, ali izvanredno pjeva i dan danas sa preko 70 godina.
Očeva familija - svi izvrsni sluhisti. Mamina - također.
Ja sam već sa pet sam sklapao (bez tatine pomoći) osnovne harmonije i skale na pianinu.
Moja supruga je totalni antitalenat kada je u pitanju sluh. Isto tako ne osjeća ni ritmiku. Isto tako je kada je rijeć o njenoj familiji - i od njenog oca i od majke. Braća su joj isto tako potpuni antisluhisti.
Još dok su mi djeca bila malena, uočio sam da ni jedno nema sluha. Sin je pokazivao nešto smisla za ritmiku, a kći ni sluh ni ritmiku.
Međutim, ja sam znao za drugu stranu medalje : svirao sam sa mnogim muzičarima koji nisu bili sjajni sa sluhom - što se tiče toga da ispjevaju svoje dionice. Imao sam jedno vrijeme bubnjara koji je bio antisluhista, ali je bio odličan sa ritmom. Koliko samo sam vratio dobrih pjevača sa različitih audicija jer su pjevali izvanredno, ali nisu mogli pjevati u ritmu muzičke pratnje (ispadali su). Mnoge sam poučio kako da 'izbroje' i otpjevaju makar tu pjesmu kojom konkurišu. Jedan čak snima (narodnjake) danas u Švedskoj - za dijasporu.
Pažljivo sam kupovao ploče i kasete, a kasnije video trake sa koncertima. U kući je non-stop slušana muzika. Prvo sam kupio 'Moj prvi deklamator'. Moja djeca su naučila skoro sve pjesmice recitovati napamet. Onda sam kupovao dječije pjevane pjesmice (vrijeme 'Kolibrija' i Dragana Lakovića). Kad god je bila prilika, pjevao sam sa djecom, bez obzira kako je to zvučalo. Kada sam kupio tape sa snimljenim prvim albumom 'Plavog orkestra', sin se prvi 'odlijepio' ka boljem. Vrlo brzo je savladao sve pjesme sa tog albuma. Zajedno smo pjevali dok sam ga ja pratio na Technics-u. Naravno, 'pjevala' je i kći. Bilo je tu mnogo distonacija. Ali, to je za mene bilo rajsko pjevanje.
Da ne dužim : kasnije se sve ponovilo i sa kćerkom.
Kada su odrasli, obadvoje su pjevali, prvo u školskim, pa onda i u fakultetskim horovima. Sin mi je 3 godine pjevao bas u horu, a oni koji se bave ovim znaju koliko treba smisla da se bas čisto ispjeva. Kćerka je alt.
Prezadovoljan sam.
Opet kažem : teorije razne i proučavanja o prosjecima dešavanja. Uglavnom, svako pravilo koje kao takvo postavi čovjek ima i izuzetke.
