Originally Posted by LACKY
Subjektivno je smesno.
Ali objektivno se desava!
A istina je objektivno subjektivna.
Uff! Ajnstajn.
Od kada je nastao čovek posmatra nebo i čudi se onome ?to vidi. Ima li ikakvog smisla ili svrhe u pojavama koje se de?avaju na nebu?
Do pre nekoliko vekova ljudi su verovali da Zemlja miruje u centru vasione, a Sunce, Mesec, zvezde i planete, kru?e oko nas, odajući tako svakodnevnu počast na?em jedinstvenom centralnom polo?aju. Nikakvo čudo ?to su ljudi tada izmislili astrologiju, jer ako mi zauzimamo centralan polo?aj u vasioni onda izgled sasvim prirodno da zvezde utiču na na?e ?ivote dok se okreću oko nas.
Osnovna lekcija koju je čovečanstvo naučilo u poslednjih 400 godina je da su ta drevna shvatanja bila totalno pogre?na. Zemlja ne zauzima posebno mesto u vasioni. ?ivimo na jednoj sasvim običnoj planeti, jednoj od devet koje kru?e oko tipične zvezde koju nazivamo Sunce. A ta zvezda, na?e Sunce, samo je jedna među milijardama drugih zvezda rasutih po na?oj galaksiji. Čak i cela na?a galaksija nije ni?ta naročito. Samo jedan pogled kroz najmoćnije teleskope otkriva milione sličnih galaksija rasutih beskonačnim dubinama vasione.
Savremena otkrića astronomije i fizike mo?da na neke ljude deluju depresivno. Po njihovom mi?ljenju moderna astronomija nas uči da je čovečanstvo skup beznačajnih mikroba prilepljenih za malu stenu koja kru?i oko jedne sasvim obične zvezde, negde u jednoj galaksiji kakvih ima na milione u neshvatljivo ogromnoj vasioni.
Ipak, prednost treba dati drugačijem shvatanju. Tačno je to da smo mi samo jedna liliputanska rasa koja neizvesno lebdi u biosferi koja okru?uje jednu malu, plavu planetu. Ali mi, ta siću?na stvorenja, zahvaljujući svom ljudskom umu imamo neobičnu sposobnost da ispitujemo i shvatamo sudbinu vasione. Stvarna lekcija moderne astronomije nije da su na?a tela beznačajna, nego da je ljudski um moćan.
Do početka XX veka smisao prostora oko nas bio je potpuno nezavisan od pojma vremena. Obični ljudi, naučnici, svi, lako su se snalazili u ovom na?em prostoru sastavljenom od tri pravca: napred-nazad, levo-desno i gore-dole, a vreme, vreme je teklo ravnomerno, uvek istim tempom i uvek u istom smeru, od pro?losti ka budućnosti.
Ali, ?ta su uop?te to prostor i vreme? Svi ljudi ove pojmove koriste svakog dana, ali retko ko se zapita ?ta oni zapravo predstavljaju, koje je njihovo pravo fizičko značenje. Svima je dobro poznato da sve ?to se de?ava de?ava se negde u prostoru, i u nekom vremenskom trenutku. Kroz prostor se krećemo, on je postojao pre nas, i nastaviće da postoji posle nas. Isto tako je i sa vremenom, vreme neprekidno tečne, na istu stranu, istom brzinom.
Na prvi pogled deluje da prostor i vreme nemaju mnogo toga zajedničkog, ali da li je stvarno tako?
Do početka XX i smatralo se da je tako, ali tada je desilo do velike promene u shvatanju ovih fundamentalnih pojmova prirode. Jedan od najvećih umova moderne fizike je sve to promenio, i u fiziku uveo jedan novi pojam koje je objedinio prostor i vreme. Taj nov pojam bio je prostor-vreme. Uvođenjem ovog novog pojma svet oko nas prilično menja svoj izgled ? on prestaje da bude trodimenzionalan i postaje četvorodimenzionalan. Istovremeno, pojavljuje se mnogo pitanja na koje treba dati odgovore: Da li se svet sastoji samo od 4 dimenzije nama poznate dimenzije ili ih mo?da ima jo? vi?e? Postoji li mogućnost da putujemo unazad kroz vreme? itd ,itd. Ima jo? mnogo sličnih pitanja, ali te?ko je sa sigurno?ću na njih odgovoriti.
|