Prje 10-12 godina dosao kod mene neki alternativni bend u usponu na snimanje.
Rekli su da su nedavno snimali u jednom digitalnom studiju (tako su se onda zvali studiji koji su snimali na ADAT-e), ali da nisu nista uspjeli napraviti jer je tonac imao problema sa sinhronizacijom (Dogadjalo se povremeno da se adat-i raspadnu).
Posto sam ja tada jos uvijek radio na magnetofon (MS16, 1") rekao sam im da kod mene nema s tim problema. Postavim mikrafone za bubanj, gitarsko pojacalo i vokal, bas gitara direktno u pult i velim im da zviznu jedan tejk za probu.
Kad ono, katastrofa! Nakon tri takta svaki ima svoj tempo. Bubnjar pokusava ulovit gitaristu (gitarista je sef benda), basista lovi malo jednog, malo drugog.... U glavnom, do kraja pjesme se nisu nasli!
-Jesi snimio?
-Jesam
-Ajde da cujemo
Dotrce oni veselo u reziju, ja pustim i gledam njihovu reakciju.
Gitarista zamisljeno slusa i negdje na pola pjesme kaze:
-Stari moj, i ti imas problema sa sinhronizacijom. zar ne cujes da su ti se svi kanali raspali!!!!
-pa, ne mogu se raspast kanali na magnetofonu.
-Oces reci da sam ja gluh?
Rekao sa im da cu podesit meg i da cu ih nazvati.
Normalno, nikad ih nisam nazvao.
I tako se sve sretno svrsilo. Jos su neko vrijeme vjezbali, a potom tiho nestali bez i najmanjeg (zvucnog) traga