Vjeruju li dirigenti da su Beatlesi dobra glazba ili samo trazhe nachin da prezhive u vremenima kada orkestralne izvedbe vechinu slushaoca asociraju na utopizam, idealizam i zvuche im uglavnom kao preseravanje apsolutno van svih tokova danashnjice?
Potonje mozhda zvuchi grubo, ali orkestralne izvedbe doista "odishu" nekakvim dostojanstvom i profinjenoshchu shto je apsolutno u raskoraku sa zhivotom kakvog zhivimo danas. Sve se tezhe poistovjetiti sa dvorskom glazbom dok zhivish na plochniku velegrada.
I josh neshto... imajuchi u vidu faktor "za koga radish muziku" zapravo znachi biti subjektivan. Objektivnosti tezhi onaj koi se bavi detaljima koje chuju samo on i kolege. Taj se ne zamara time hoche li to itko primjetiti.
Objektivno - on je to napravio.
Subjektivno - to ionako nitko ne chuje.
Nema nishta tezhe nego pokushavati neprestano biti unutar granica "opche prihvatljivosti" i tako biti konkurentan. Koju god metodu koristio... kad tad se pojavi klinac kojeg je bash bilo briga za standarde i koi che te "izbit iz cipela". That's just the way it goes
