Quote:
Originally Posted by Braca
Dobrodosao,
Ako vec hoces da pomognes daj nam po 50 eura, ili pomogni ideku da popravi njegov EMT. Mala sala a sad jedno ozbiljno pitanje, interesuje me kojim si ti projektom najzadovoljniji a da si ti snimao i producirao. Pitam zato sto jako cenim posao kojim se ti bavis i od koga zivis, znajuci da se cesto razlikuju misljenja klijenata i producenta
|
Hvala jos jednom za dobrodoslicu.
Ako vec treba da biram, da vam dam po 50e ili da Ideku pomognem da popravi njegov IMT, onda cu da izaberem ovo drugo. Jeste da je teze, ali za coveka kao sto sam ja, to je ipak ozbiljniji izazov(poznajem neke majstore, mada je jedan zbrisao za USA).
A sto se tice ovog ozbiljnijeg pitanja! Tesko je za odgovoriti.Sagledati sta si uradio,u odnosu na sta su drugi uradili, dali to sto si uradio iole nesto vredi, nije lako. Mada raditi, nekako uvek vredi.
Nekako ja, ni sa jednim svojim radom nisam zadovoljan (vec pred kraj a kamo li dva dana posle zavrsetka), i imam osecaj, da onog momenta kada budem zadovoljan svojim radom. Da cu tada prestati da se bavim ovim poslom(dok otkrivas greske imas pokretacku energiju koja te drzi da se necim bavis). Ako si zadovoljan, onda "sve znas", a ako sve znas, onda ti je verovatno i dosadno.
Ja cu malo da prformulisem pitanje u: Koji mi je projekat licno najdrazi?
Ima par stvari koje su mi jako drage.
Kao prvo: Poslednji album narodne muzike Pavla Aksentijevica. Razlog je sto mi je covek rekao da je prvi put u zivotu zadovoljan(posle 40-to godisnje pevacke karijere) kako mu zvuci njegov glas(ma sta god mislio ja ili bilo ko od vas), i cestitao mi(kompliment koji mi je najdrazi u zivotu).
Kao drugo:Orginalni snimak pesme Ramba Amadeus Nazif (koju svi znate kao Inspektor Nagib a ustvari je potpuno nesto drugo) koju smo uradili 90-te godine za predizbornu kampanju jedne politicke stranke na prvim visestranackim izborima u Bosni. Covek je dosao u nas studio, moj ortak i ja smo mu (neosetivsi i po njegovi instrukcijama) isprogramirali bubanj, on je sam odsvirao sve instrumente. Te je posle "otpevao" pesmu, smixali smo i u vece smo otisli u nas lokalni klub, gde smo ga upoznali sa nasim drugarom Edom Cipelicem(kao sto mu i sam nadimak kaze, covek je obucar koji je imao radionicu za proizvodnju cipela), koji mu je napravio one njegove cipele sa Mercedesovim znakom. Rambo je imao uglavi i kompletan scenario za marketinski spot, no nazalost ta pesma nikada javno nije emitovana (izbori su usledeli svega nekoliko dana nakon zavrsetka pesme) dali zbog toga sto je neko od lidera stranke procenio da je ipak previse ili je bilo kasno, nikada nismo saznali.
I kao trece: Kada sam poce da mixam album Mitra Miric "Spijuni Su Medju Nama". Petak posle podne i covek me pita. Jeli majstore: Moguli ja doci po CD u Nedelju? Ja mu kazem: Kakva Nedelja, ajde ako bude islo kako treba, tamo Sreda, Cetvrtak.
A on: I jebo ga ti, kakv' si ti majstor kad' nemos' smixat plocu za dva dana!
E sada, normalno, producentima i klijentima se svidjaju neke druge stvari (ove o cemu sam govorio je mozda malo ko i cuo, ili uopste cuo, a i pitanje je dali ima sta da se cuje, a covek ih nekako pamti kao lep detalj iz zivota. Kao u ostalom, sto se iz vojske secamo samo lepih momenata koji bi stali u 2 dana, a ostalih 363 izgubljenih u zivotu smo zaboravili 2 dana nakon skidanja) . Covek sam prema sebi!, subjektivnost!, nekako mislim da je najteze govoriti i biti realan o sebi.
Tako da njihov sud, mislim da je to neka realnost.