sta se tice nacina snimanja nekad i sad, istina je, morao si bit daleko fokusiraniji na ono sta sviras, iz jednostavnog razloga sta tada nije postojao danasnji Undo
, a i studijsko vrijeme je kostalo.
ali mislim da je ta fokusiranost bila odlican vid samodiscipline koji nam danas svima jako fali.
Undo je istovremeno najbolja i najgora stvar koja se dogodila glazbi (i ne samo glazbi)
U ono vrijeme stvari je dosta olaksavao i ubrzavao Punch in, mogucnost presnimavanja/nasnimavanja dijelova prijasnjega takea novim takeom preko njega.
Iz danasnje perspektive, jedna stvar mi se sada cini jako bitna:
u ono doba kad bi u control roomu slusao finalni miks onda si zbilja bio koncentriran na samu glazbu, odnose instrumenata, panorame, levele, itd. dok ti danas veliku paznju i koncentraciju zna oduzimat buljenje u trackove u monitor.
ne kazem da je zbog toga danasnja glazba losija od prijasnje, nego samo podsjecam na taj detalj
Zato dosta starijih i iskusnijih producenata savjetuje da se final miks slusa sa ugasenim monitorom kompjutera ili barem zmureci
U studiju smo manje-vise sve instrumente snimali direktno sa efektima koje smo donijeli usa sobom, osim naravno, bubnja koji se snimao total suho, a kasnije smo snare i tomove bojali harmonizerom i davali dosta gatea koji je bio jako popularan u to doba.
Tako efektiran bubanj snimao bi se na drugu traku i onda bi se vracao natrag u miks, tj. opet bi ga snimili na glavnu 2" 24-kanalnu traku.
Bas se snimao po starome sistemu: mikrofon na zvucnik bas pojacala i direct input u pult i onda bi se trazio dobar miks ta dva kanala.
Studio u kojem smo radili, ako se dobro sjecam, nije imao pult sa motoriziranim faderima pa se zavrsni miks radio rucno uzivo.
Dvoje iz banda lijevo i desno od producenta dizali bi ili spustali fadere kad i koliko bi nam on rekao, a cesto bi iste grupe instrumenata producent dizao ravnalom koje je drpio od svog klinca.
Naravno, koji put bi neko nesto zaje*o ili nam se nesto ne bi svidilo pa bi se miks radio iznova.
Final miks bi se prebacio na master traku i to bi bilo manje-vise to.
Mastering se obicno radio u jacim studijima koje bi odredio label.
Ne znam kakva je bila situacija u vecim i skupljim studijima u bivsoj Jugi, ali u malim studijima se uvijek stedilo na trakama, ono, tek kad bi poceli primjecivat da ono sta slusas da se upravo snima nije ono sta svira preko playback/monitoring glave i da traka vec ozbiljno prlja glave magnetofona, traka bi se ted tad krenula mjenjat
