Prochitan sam kao polu otvorena knjiga
Ali gledaj... zhelimo li dochi do bilo kakvog zakljuchka moramo pregledati chitav spektar mishljenja, od krajnje "lijevog" do krajnje "desnog". Tek uzevshi u obzir sve perspektive imamo kakvu-takvu shansu donjeti "objektivan" zakljuchak. Dobro si primjetio... ja se ne slazhem nuzhno sa svime shto napishem i cheshto "napadnem" i istomishljenike ako mi se uchini da je njihov stav zapravo dogmatichan... neovisno o tome shto se sa krajnjim zakljuchkom mozhda i slazhem. No nie isto helihopterom se iskrcati na vrh planine i popesti se pjeshke do vrha* (upamti ovu metaforu jer chu se kasnije vratiti na nju).
Recimo da se slazhem s tobom, ali istodobno imamo i jedan ozbiljan problem. Pokushat chu ti opisat jednu situaciju i to nam mozhda pomegne dochi do odgovora na tvoje pitanje.
Napravi jedan jednostavan i zabavan eksperiment. Trebaju ti slushalice, ping-pong loptica i crvena sijalica (kao ona u kuhinji Ilije Chvorovicha). Na slushalice pusti "white noise" a ping-pong lopticu presjeci na dvije jednake polovice. Svaku polovicu stavi preko jednog oka i neka ti netko pomogne to prichvrstiti tako da mozhesh slobodno otvoriti ochi i gledati u unutrashnjost loptice. Potom sjedi ispod crvene sijalice, stavi slushalice s white noise-om na ushi i prichekaj 10-ak minuta. Imat chesh iskustvo VRLO nalik LSD-u... ne potpuno, ali jako blizu!
Naime nash mozak je tako "gladan" percepcije da kad deprivirash osjetila (white noise je zapravo nishta, a i uniformno crveno svjetlo takodjer) da nakon shto prekinesh "dotok" informacija mozak pochne projecirati sadrzhaj podsvjesti u percepciju. Nastupaju jake auditivne i vizualne "halucinacije" potpuno jednake onima na vechim dozama LSD-a.
Zashto ti to predlazhem...!? Iz dva razloga. Jedan je samo iskustvo (koje je zanimljivo a ne zahtjeva da koristish LSD) a drugi je argumentacijske naravi. Naime kad ljudi konzumiraju LSD imaju tendenciju misliti da "fabula" iskustva proizlazi iz LSD-a... ali nishta nie dalje od istine. White noise i ping-pong loptica ukljuche taj isti mehanizam... "fabula" dolazi iz nas samih. Postoje deprivacijski tankovi gdje se tegulira i temperatura i pritisak na nachin da se osjechash gotovo kao u bestezhinskom stanju. To iskustvo je identichno LSD-u (primjeti slichnost sa povlachenjima osjetila tokom meditacije).
LSD "pali" receptore tako da ih radi dvostruko vishe nego inache, ali istovremeno sprjechava "popunjavanje" percepcije sjechanjima. Sve shto gledash vidish gotovo kao da gledash prvi put u zhivotu... bez definiranih koncepata, bez predrasuda i bez dnevne rutine. No za razliku od deprivacijskih tehnika LSD ima jedan dodatak... a to je vrijeme trajanja. Ping-pong loptice i slushalice mozhesh skinuti kad god hochesh... LSD iskustvo (50 mic.) traje cca 8 sati. Kada deprivacija postane neugodna (a postat che) prekinut chesh je... LSD ne mozhesh prekinuti. U pravom setu i sa pravim setting-om LSD iskustvo che jamachno zavrshiti "umiranjem". Prestanak rada srca, punjenje plucha vodom, otkazivanje zhivchanog sustava i u konachnici "smrt". Umrijeti i ostati zhiv je iskustvo koje te promjeni iz temelja... Vidjeti iz prvog lica ljepotu i radost smrti znachi nastaviti zhivot neopterechen strahom od umiranja i svjestan svrhe i vrijednosti ovog zhivota. To zauvijek promjeni nachin na koi dozhivljavash sebe i druge... jer i "ja" i "drugi" smo samo razlichiti likovi u lutkarskoj drami, ali lutkar je "jedan". Na kraju predstave lutke se odlazhu, a lutkar izlazi iza zastora, nakloni se publici i ide kuchi.
Sve si to vech tisuchu puta chuo i/ili prochitao... ali vidjeti to iz prvog lica je ipak neshto sasvim drugo. Neovisno o nachinu na koi uspijesh to vidjeti iskustvo je od neprocjenjive vrijednosti za ostatak zhivota koi ti ostaje nakon toga.
Ipak... do vrha planine* se treba popesti sam, ali danas mnogi sumljaju da vrh planine uopche postoi. Vozhnja helihopterom do "vrha i nazad" mozhe uvjerenje zamjeniti osobnim iskustvom. Tada ZNASH ne samo da "vrh" postoi vech znash i gdje je on i kako izgleda... i znash da tamo definitivno zhelish stichi. LSD je poput te vozhnje helihopterom. Jednom kad si otishao do "vrha i nazad"...
momentalno odjebi s heliodroma i kreni pjeshachiti tamo kud si i krenuo... ovoga puta bez nepotrebnog osvrtanja, jer sad znash kuda idesh. Helihopterom ne mozhesh stichi do cilja... On te uvijek vrati na heliodrom s kojeg si i krenuo. Teshko je putovati a ne znati gdje zapravo idesh... ovako je lakshe... ali jedna vozhnja je i vishe nego dovoljna. TO je moj stav o tome, a zagovaram pravo na izbor jer je mene to iskustvo toliko dobro usmjerilo da bi bilo krivo drugima uskratiti takvu pomoch... ukoliko je zhele, dakako.
Dakle, da to imash priliku uchiniti legalno i iskljuchivo pod nadzorom lijechnika, zlouporabe ne bi bilo. Ovako to padne u ruke klincima koi bi se zabavljali, a smrt bash i nie zabavna... suocheni s vlastitom smrchu ljudi mogu postati psihotichni... pogotovo kad to ne ochekuju... a nekom rodjendanu ili na partiju. 98% konzumenata je upravo takvog ili slichnog profila.
ps: unaprijed se isprichavam shto nechu odgovarati na kritike mog subjektivnog dozhivljaja od strane ljudi koi nemaju nikakav dozhivljaj vech barataju "objektivnim" informacijama nesvjesni chinjenice da je "objektivizam" tek apstrakcija i misaona imenica. Subjektivnost je u konachnici najobjektivnija.