[atmajian]

Ja se inače ne bavim zabavnom glazbom niti stihoklepanjem, ali prije nekoliko godina smo prijateljica i ja u?li u jedan dosta izazovan projekt, i?li smo s albumom s desetak pjesama za mlađi ?enski vokal. Ona inače studira teoriju na Akademiji, ali ima sjajan glas, dugo smo se premi?ljali i nakon nekog vremena krenuli s tim i ja sam napravio ove skladbe dolje, i tekst i glazbu. Napravljeni su i već i prvi demosi, rije?ili sve sa ZAMP-om, dogovorili studio, skoro i svirače i skoro smo već krenuli s produkcijom kad je sve propalo.

Pa, eto, stavljam to ovdje jer sam slučajno naletio na thread, a dugo nisam uopće ni vidio te tekstove, skroz sam na njih i zaboravio ...

Pa ako je netko zainteresiran, eto, mo?e se slobodno javiti ...


DJECA JESENI

(ovo je bila pjesma koju je izvodio jedan stariji mu?ki vokal, i?li smo s njom na ZagrebFest)

Sjeća? li se ?esnaeste i parka svog, boje smeđe-zelene,
Klupe s urezom imena svog i mojeg pokraj njeg'?
Stare ploče te, pjesme ulice, svijet gdje nema granica,
Hladne večeri, lo?e ocjene i riječi "zauvijek" ...

Plave boje na ?alovima svim,
Riječi tvoje, jo? uvijek vjetar nosi ih.
Negdje tamo gdje stvarnost prestaje na tren
Ostat će uvijek jesen na?e ?esnaeste.

I sada zbogom, onako kao nekada,
Zauvijek bit će? princeza vjetra jesenja.
I negdje tamo gdje stvarnost prestaje na tren
?ivjet će opet ta jesen na?e ?esnaeste.

Stara buba u Vla?koj ulici dvije godine po tom,
Prvi indexi, miris proljeća i krv na licu mom.
Prvi rastanci, zadnji pozdravi, svijet gdje nema granica,
Zauvijek će bit' tren bez prestanka, vrijeme vjetra jesenja.

Sjeća? li se listopada tog,
Mojih riječi u vjetru jesenjskom?
Jer nikad vi?e taj vjetar neće imati
?um kojim ?umi od prve na?e jeseni.

I sada zbogom onako kao nekada,
Zauvijek bit će? princeza vjetra jesenja.
I negdje tamo gdje stvarnost prestaje na tren
?ivjet će opet ta jesen na?e ?esnaeste.

I negdje tamo gdje stvarnost prestaje na tren
?ivjet će opet ta jesen na?e ?esnaeste.



SAVR?ENI SVIJET

(mlađi ?enski vokal i dječji zbor ili za veći broj raznih izvođača)

?ENSKI VOKAL: Zaspalo je nebo jesenjsko,
Zvijezde čuvaju ga sad,
Sanjam svijet gdje snovi vladaju,
Gdje ne umire se mlad.

Svaka majka s istom pomisli
Novi ?ivot udahne
Jednog dana ovaj svijet postat će tvoj
Gdje na kraju zadnji pozdrav bit će moj.

Za?to heroj plače kad priči dođe kraj?
Za?to du?a odlazi u nebeski sjaj?
Uzmi me za ruku i poka?i mi svijet
U kojem tuga bit će moj najveći grijeh.

Zadnja lasta odlazi u ju?ni kraj,
Zlatna duga nestaje i kreće u raj,
Sada zadnji tren je, digni svoj glas
Da ljudi promijene se i vjeruju u nas.

Svaku noć se pitam iznova
Postoje li ljudi zli,
Ili to je samo stari mit,
Ljudi dobrih, bogatih?

I svaku noć kad tonem u svoj san
Iznova se zapitam
Koliko je dug taj put do svitanja
Gdje prestat ću se pitat' ista pitanja.

?ENSKI VOKAL I ZBOR (2?): Za?to heroj plače kad priči dođe kraj?
Za?to du?a odlazi u nebeski sjaj?
Uzmi me za ruku i poka?i mi svijet
U kojem tuga bit će moj najveći grijeh.

Zadnja lasta odlazi u ju?ni kraj,
Zlatna duga nestaje i kreće u raj,
Sada zadnji tren je, digni svoj glas
Da ljudi promijene se i vjeruju u nas.

SAMO ZBOR: Za?to suza teče kad najsretnije je?
Kada doći će taj najnoviji vijek?
Uzmi me za ruku i poka?i mi svijet
U kojem tuga bit će moj najveći grijeh.

Za?to zvijezde ?ivot pi?u dan po dan?
Vrijedi li nam sanjati na? ?ivotni san?
Sada zadnji tren je, digni svoj glas
Da ljudi promijene se i vjeruju u nas.

ULICE

(ovo je jedan od lo?ijih tekstova, na?alost, ali je ideja bila dobra, pa smo i?li s tim svejedno)

Na granici lijepog sna,
Na granici beskraja,
Kad s neba grom sije bijes
Iz tame se rađa krijes.

Sad znam da svijet ne ljubi osmjehe,
Da sve ?to sja je odsjaj drugoga.

Sad znam i snivam,
I s tim ja ?ivim.
Strane su dv'je,
Moj svijet sad su ulice.

Kad oblake guta mrak
Sa pločnika ki?a sja.
Na vr?cima prstiju
Ja opet te osjećam.

I noć i dan moj svijet je ulica,
I noć i dan ja čujem tvoj glas.

Sad znam i snivam,
I s tim ja ?ivim.
Strane su dv'je,
Moj svijet sad su ulice.


ČOVJEK KOJI ČUJE TI?INU

(?enski vokal i zbor)

Uvijek sam se pitala, jo? od djetinjstva svog,
Za?to bolji misle da ih vi?e voli Bog?
Za?to stalno svađaju se ako govore
Da na ovom svijetu sve su jedno drugome.

Za?to plačem kada vidim labude na ki?i?
Mo?da da mi du?u čisti, da me tuge li?i.
Kad god ?etam pokraj rijeke i kad joj vidim sjaj
Uvijek shvatim, svakoj rijeci mora doći kraj.

Znam da negdje ?ivi čovjek koji čuje ti?inu,
Koji ?eli samo jedno, umrijeti u miru.
Znam da negdje teku rijeke jednog čovjeka
Koji zna tajnu ?ivota i u njoj u?iva.

Dođe mi da ka?em svima, koji ka?u da
Pravda mo?da spora je, ali dosti?na,
Recite toj onoj djeci koja svaku noć
Tiho u sebi moleći se zovu upomoć.

I svaki put kad iste misli uđu u moje sne
Dođe mi da skrijem pogled, da odustanem.
Al' svaka zraka sunca, svaki smije?ak tvoj
Meni opet daju snagu za jo? jedan boj.

Znam da negdje ?ivi čovjek koji čuje ti?inu,
Koji ?eli samo jedno, umrijeti u miru.
Znam da negdje teku rijeke jednog čovjeka
Koji zna tajnu ?ivota i u njoj u?iva.