[bonaza]

Pozdrav ljudi!

Evo posto sam procitao mnogo lepih tekstova da podelim sa vama i jedan moj tekst.


I jos dana se setim njenog andjeoskog lica,
njenog mirisa u kosi sto jednu emociju nosi,
njenog laganog stasa i lepe boje glasa
i ne?nih belih ruku sto ublaze svaku muku.

I to je sve sto mogu sada samo da se setim
i na momente kao vrabac kratko da poletim,
da osecaje tuge koje sad sad u srcu stoje,
nestanu i da misli ipak mozda krenu malo bolje,
jer dan za danom srcu je sve tezi,
jer se nada i od okrutne istine bezi,
da ona vise nije tu i da soba je moja prazna,
vjerujte mi ljudi to je najgora kazna.

Ona ja sada sa covekom koji ume da je voli,
koji kaze istinu i kada najvise boli,
koji uvek je tu i kada vremena nema,
uvjek pun ljubavi, paznje i strpljenja.
On zna sta je ljubav, sta je osjecaj parvi,
kako da ga zadrzi, oblikuje i gaji,
da od pupoljka malog napravi divan cvjet
i da taj cvjet bude samo njego svjet.

Sada setam obalom i misli mi se broje,
sta da radim sada kada vise nismo dvoje,
kada nasa tela nikad vise nece da se spoje,
i da je osjecaji ljubavi prema meni vise ne postoje.
Dal cu ikad vise ovako nekog uspeti da volim,
da nadjem pravu ljubav i da vise se ne bojim,
ovog bola i tuge sto sad u srcu stoje
i stihove ove tuzne pesme da kroje.

by: bonaza